Nekad se čini da je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj je teško oko ičega postići saglasnost. Politika viče, mediji preuveličavaju, društvene mreže spolja izgledaju kao ring, a ljudi sve umorniji od podjela koje ih ne hrane, ne liječe i ne zbližavaju.
I onda – odjednom – pojavi se nešto sasvim malo. Ne od parlamenta. Ne od lidera. Ne iz kabineta. Nego od fudbalskog kluba.
Znak poštovanja
NK GOŠK je jučer čestitao Dan državnosti BiH. Jedna objava, jedna rečenica, jedan znak poštovanja. I dogodilo se nešto što mnoge iznenadi svaki put kad se desi – ljudi su reagovali s radošću, zahvalnošću i olakšanjem. Posebno oni koji vole ovu zemlju, prije svega Bošnjaci, ali i svi drugi koji u sebi nose želju da normalnost postane pravilo, a ne incident.
Zašto je jedna čestitka toliko odjeknula?
Zato što pokazuje istinu koju često zaboravljamo: u BiH nije problem što ljudi ne mogu živjeti zajedno – problem je što im se stalno govori da ne mogu.
Ta objava je podsjetila na nešto duboko, ali jednostavno: da je poštovanje moćnije od manipulacije; da gest vrijedi više od hiljadu govora; da normalnost nije luksuz nego potreba; da smo bliži jedni drugima nego što nas uvjeravaju…
GOŠK nije promijenio političku arhitekturu države. Nije potpisao historijski sporazum. Nije riješio nijedan veliki problem.
Ali je uradio nešto što je, paradoksalno, nekima teže od svega navedenog – pokazao dobru volju.
I tu leži najvažnija poruka:
Za slogu nam treba malo – ali baš to malo je prijetnja onima koji žive od razdora.
Jer kad ljudi vide da je moguće pokazati poštovanje, onda se ruši narativ da je nemoguće.
Kad se normalnost pojavi, ekstremizam izgleda smiješno. Kad sport pokaže karakter, politika izgleda mala.
Bosna i Hercegovina nije zemlja koja čeka čudo. Ona čeka male gestove, normalne riječi, obične znakove pripadnosti – i svaki put kad se pojave, narod reaguje kao da je skinut kamen sa grudi.
Možda je upravo zato ova čestitka postala simbol: ne zato što je velika, nego zato što je dovoljna da podsjeti gdje zapravo leži nada.
Nije naivni optimizam
I možda je najvažnija spoznaja upravo ovo:
Ako je dovoljan jedan klub da probudi osjećaj zajedništva – zamislite šta bi bilo kad bi se usudili dvojica. Ili deset. Ili hiljade.
To nije naivni optimizam. To je podsjetnik.
Jer BiH je uvijek dokazivala isto – kada se ljudi pogledaju bez tuđih naočala, prepoznaju se.
A. Mirvić (Naj portal)
Pročitajte još:
BiH danas slavi Dan državnosti: DRŽAVA U KOJOJ ĆE MARKO, MUJO I IVO ŽIVJETI MIRNO I DOSTOJANSTVENO!
