Poznatog bh. kompozitora, pjevača i autora mnogobrojnih hitova kako narodne, tako i zabavne muzike, Mirka Šenkovskog poznatijeg pod nadimkom Geronimo, sreli smo na promociji nove pjesme grupe Crvena jabuka, kao i najavi njihovog sarajevskog koncerta naredne godine.
Imao sreću da upoznam Žeru
– Ja sam imao tu sreću da sam upoznao Žeru u Zagrebu, sada već davne 1994. godine. On je tada radio povratnički album. Ja sam u to vrijeme radio mnogo sa Nikšom Bratovićem, pa sam pjevao prateće vokale na albumima koje je on stvarao. A, tada sam kao mladi pjevač objavio svoj prvi album, pa sam išao kao gost na njihovim koncertima. Žera i kompletan bend su mi tada pružili ruku podrške i od tada smo se baš zbližili i sprijateljili.
To traje do današnjih dana, tako da sam autor i na njihovim albumima, što mi je velika čast i zadovoljstvo. A, vežu me i te osamdesete godine kada se stvarala i svirala istinski dobra muzika. Sve je tada išlo kao tinejdžer na koncerte – otkrio je na početku razgovora Geronimo.
A, onda si se povukao kao pjevač i postao si kompozitor. Koja je bila prva pjesma koju si objavio i ko ju je pjevao?
– Uh, baš teško pitanje. Ja do sada imam preko 450 objavljenih pjesama, ali i dosta njih koje su u pripremi. Ne znam zaista, ja sam nekako u početku bio škrt na tome. Imao sam bend, pa smo snimali. Bio sam škrt da dajem pjesme drugima. Nisam sebe vidio kao kompozitor neke masovne muzike. A s druge strane nisam mislio da mogu da napišem toliko pjesama. Ali, valjda kada to krene, kada se sve otkači, onda krene nekako samo od sebe.
Povijest moje karijere
– A, onda me kontaktirao maestro Zdravko Šljivac koji ima ansambal „Zvjezdice“. Kod njega danas idu na pjevanje i Žerine curice. Tu su ponikle i Nina Badrić i Marija Husar iz Divasica i mnoge druge poznate pjevačice. On me mnogo volio jer smo se družili i na fudbalu. Tada sam prvu pjesmu napisao za tamburaše Zdravka Šljivca. Uporedo sam sarađivao i sa pokojnim Đorđem Novkovićem, Rajkom Dujmićem i Zrinkom Tutićem. Oni su me na neki način pazili, nisu odmah htjeli da me bace u vatru. A, sa Nikšom sam bio stalno u studiju i sa njim sam proveo deset godina. I onda je to nekako lagano krenulo.
Kada je nastao veliki preokret?
– Nastao je onog momenta kada sam došao u BiH, upoznao Halida Bešlića. Sa Haldom je to postalo puno uspješnije i nastala je povijest moje karijere. Onda sam pisao pjesme za Hanku Paldum, Enesa Begovića, Koketa. A nastala je saradnja i sa Grandom koja i i danas traje. Imam jedno veliko poštovanje od njih. Radili smo jedan projekat sa mojim pjesmama ,ali sa drugim izvođačima. Sada to isto radim i sa Hayatom.
Jedna ekskluziva
– Eto, ta vijest može da bude kao ekskluziva. A radit ću i u Hrvatskoj sa ekipom Bravo radija, koji planiraju da otvore veliku diskografsku kuću, koja će imati velikog udijela u regionalnoj muzičkoj sceni. Moram da priznam ja nisam sebe vidjeo kao kompozitora narodne muzike. No, Halid me na neki način uvukao u sve to jer je on tražio kompozitora koji nije narodnjačkog miljea, koji ima rokerski duh.
Kako je Halid prepoznao u tebi to „ono nešto“?
– Halid je po tom pitanju čudo. Ja njega uvijek upoređujem sa Robertom Prosinečkim. Ja sam Roberta gledao kada se vratio iz Sevilje u Dinamo. Ja sam išao da ga gledam, a i poznajem fudbal dosta dobro, jer sam igrao u jednom klubu koji je tada u to vrijeme bio u drugoj jugoslovenskoj ligi. Robert je imao istinkt za loptu, nema pregled. Ali zna kako će da da loptu. I uvijek je imao fantastičan izbor. E, to je Halid u muzici. Uvijek razmišlja i o saradnicima i o pjesmama. Sada se pokazalo da je bio u pravu i ono što je snimao i prije deset, ali i prije pedeset godina. To je sve kvalitet i popularno. Hvala mu što sam njega sreo u životu, da ga nije bilo vjerovatno ne bio ovako daleko dobacio.
Otvorili studio
I tvoja supruga Dragana je snimala albume i pjevala, gdje je ona danas?
– Mi smo otvorili studio, pa nas je sve to nekako ponijelo. Bilo je jako mnogo posla za druge pjevače i bilo je prilično komercijalno i isplatilo se u svakom slučaju. Shvatili smo da je nekako mnogo lakše biti pozadinski igrač u tom svemu, imaš mirniji život, nema putovanja. Nije odustala od pjevanja, sada radimo neke pjesme koja će objaviti, ali to više za našu dušu.
– Danas je previše pjevača i nema tog presinga. Ali, ja sam se odlučio vratiti, imam svoj bend, vježbamo, sviramo reportoar kojeg sam radio za druge, ali i za sebe. Postoji mogućnost da ćemo Novu godinu svirati u Bihaću. Bio bi to naš prvi nastup u ovom bendu. Pjevao bi svoje hitove koje sam pisao ,ali na rokerski način.
Za koga spremaš nove pjesme?
Pjesme za Halida, Željka…
– Trenutno za jednog mladog pjevača iz Livna, koji živi u dijaspori. Mislim da će biti bum kada se pojavi. Zove se Mirko Perković, više pjeva za dijasporu, ima folka, ali ne previše. Radio sam nešto i za Željka Samardžića, radi se na novom albumu Halida Bešlića. Imamo već neke tri, četiri pjesme, radim nešto za Anu Bekutu, tu je i Bane Mojičević.
Bato Šišić (Naj portal)
Pročitajte još:
