Sudbine

Gdje je nestala ljudskost: VOZAČ PORUČIO ŽENI INVALIDU „AKO NE MOŽE DA HODA, NEKA SJEDI U KUĆI NE IZLAZI DA SE LUFTIRA NAPOLJU!

Published

1 godina

30/07/2023

U Zagrebu je, u jutarnjim satima, oko 10.30 došlo do jedne nemile scene na glavnoj autobuskoj stanici, kada je jedna starija gospođa, težak invalid koja hoda uz pomagala upitala novinara Večernjeg gde stoji autobus 268 za Veliku Goricu, a on joj je pokazao rukom.

Rekla je kako joj je jako loše i da jedva stoji i teško hoda i da će joj tih 150 metara do službene stanice biti veliki problem. On kaže da je ugledao autobus koji je stajao dva metra od nje i koji je trebao da ide za Veliku Goricu.

S obzirom na to da nije bilo vozača u autobusu, dodaje da je otišao prema prostoriji za prodaju karata ispred koje se skupilo nekoliko vozača i upitao ih da li neko od njih vozi taj autobus i može li da pusti gospođu da uđe. Rekli su kako nijedan od njih ne vozi tu liniju. Međutim, jedan vozač koji ga je oštro pogledao, kao iz puške je rekao:

“Hoće li vozač pustiti gospodu da uđe zavisi od njegovog raspoloženja i kakav mu je dan”.

Upitao ga je da li je stvarno odgovor ili se šali.

“Gospodine, ja se ne šalim, rekao sam vam sve zavisi od vozača i kakva je njegova volje te kakav mi je dan! Hoće li je pustiti ili ne, to je njegova stvar!”, odgovorio je vozač.

U međuvremenu je vozač autobusa linije 268 za Veliku Goricu ušao u autobus i novinar je odmah išao da ga zamoli može li da pusti gospođu invalida u autobus. Vozač je odgovorio kako gospođa ne može tu da uđe u autobus već mora da ide na stanicu i uči će kao i svi ostali ljudi. Novinar kaže da je pokušao da mu objasni kako je ovo vanredna situacija jer je gospođa invalid i hoda uz pomagala i nije joj dobro zbog vrućine.

Uprkos tome, a i što je i sam mogao da vidi, kako žena jedva stoji i ne može da hoda te joj nije dobro, vozač nije popustio te je rekao kako njega nije briga što ona izlazi napolje, a ne može da hoda i da je neće pusti unutra.

“Ako ne može da hoda, što se ide luftirati napolje? Neka ostane kod kuće”, odgovorio mu je vozač.

Novinar Večernjeg je nakon toga izvadio mobilni, slikao autobus i gospođu, a vozač je bijesno izašao napolje i pitao ga zašto slika.

Kada mu je odgovorio da je novinar, komentarisao je kako se vidi da je baš dobar novinar. (Naj portal)

Tagovi:bozač hodalica invalid istaknuto stanica

Sljedeća vijest

Kćeri moja, milija od zlata: EMU JE OSTAVIO MOMAK PRIJE PUTOVANJA, ALI TU JE BIO TATA DA RANE ZACIJELI (Video)

Predhodna vijest

Rade iz Busovače bi da ga zavuče: NAKUPILO SE 60 GODINA, A JA JOŠ NISAM ŽENU TAKNUO (Video)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)