Sudbine

Gdje je Marika, jedino dijete rođeno u blizini reaktora br. 4: SIMBOL ČERNOBILSKE RENESANSE

Published

3 godine

28/02/2022

2019. godine svi su pričali o Černobilju i to zahvaljujući seriji koja se emitovala na HBO, a koja je govorila o nuklearnoj katastrofi iz 1986. godine. U navedenoj seriji mogli smo da vidimo kako su tekli događaji i šta je prethodilo eksploziji.

U to vrijeme stiže i jedna priča koja nije bila uključena u seriju o Černobilju, a riječ je o djetetu koje je rođeno u visoko kontaminiranoj černobiljskoj zoni nakon katastrofe.

Tada novorođenče, sada već odrasla djevojka, punila je Marika novnske stupce krajem 90-ih godina, a za svijet je predstavljala “simbol černobiljske renesanse” jer je postala prva beba koja je rođena i odgajana u blizini spornog reaktora broj 4.

Kada je te 1999. došla na svijet, ukrajinske vlasti su pokušale da sakriju ovu “sramotu” i tretirali su ih kao “kriminalce” – jer Marika je rođena u porodici černobiljskih radnika koji su ilegalno živjeli unutar zone evakuacije od 30 kilometara.

Vlasti su čak pokušale da prisile ovu porodicu da napuste zonu, što su oni odbili jer im nije ponuđen alternativni smještaj. Bili su na meti oštrih kritika i uvreda, a ogroman broj ljudi optuživao ih je da “svjesno ubijaju svoju kćerku”.

Mediji su pisali kako ova plavokosa djevojčica pliva u rijeci u kojoj je zaražena riba, kojom se i hranila, te kako kako pije mlijeko od krava koje pasu na ozračenim černobiljskim pašnjacima.

Njena majka Lidija Sovenko neprestalno je demantovala glasine o zdravlju svoje kćerke.

“Ako ljudi misle da je mutant ili da ima dvije glave, nisu u pravu. Ona je divno dijete i apsolutno je zdrava, kao što možete i da vidite”, govorila je svojevremeno Lidija.

No, nakon početne histerije, o Mariki više niko nije napisao ni riječ – sve do danas! Sada su se mediji dokopali informacija i saznali da živi jedan sasvim normalan život.

“Dobro sam, radim”, kratko je prokomentarisala za “Sunday Express” 2019. godine, dodajući da studira u Kijevu i da će uskoro proslaviti 20. rođendan.

Njeni prijatelji objasnili su medijima da ona ne želi da razmišlja o prošlosti i da je posvećena studijama i poslu kako bi platila školovanje.

“Stvarno joj nije stalo do toga da bude jedinstvena jer je rođena u Černobilju. Zapravo, činjenica da je ona jedino dijete koje je rođeno ovdje nakon eksplozije i koje je odrastalo tu prilično je bolna za nju. Ona to vidi kao stigmu”, rekli su ljudi bliski Marijki, dodajući da je kao dijete molila majku da ne priča ljudima odakle su.

Njena majka, pak, bila je rječitija od Marike, pa nakon svega je zaključila da je ponosna na svoju kćerku. Inače, Lidija i dalje živi i radi u oblasti Černobilja, a njena kćerka ima posebnu dozvolu da odlazi u taj reon kad god želi kako bi je posjetila.

“Ljudi ovdje vjeruju da je Marika simbol černobiljske renesanse, znak od Boga koji oni tumače kao da je blagoslov živjeti ovdje i da se život polako vraća na ovo oslabljeno mjesto” – kazala je Lidija Sovenko.

Ova Priča je nastala prije najnovije invazije Rusije na Ukrajinu. Prema najnovijim informacijama nuklearna elektrana Černobil je u rukama Rusa. Nije poznata sudbina porodice Sovenko. (Naj portal)

Tagovi:Černobil istaknuto katastrofa Marika Sovenko

Sljedeća vijest

Poštenjačina iz Travnika: ČISTEĆI ULICU, ENVER PRONAŠAO NOVČANIK S NOVCEM, ALI GA NIJE PRISVOJIO

Predhodna vijest

Baki Bićevci nije izdržao ni dvije godine bez zatvora: KRAMPOM RAZVALJIVAO APOTEKU, RANIO POLICAJCA, UHAPŠEN U KORITU RIJEKE BOSNE

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)