Pratite nas

Sudbine

Gdje ćeš bolan na Krajinu ljutu: OVO JA HAJRIJA MEMIĆ IZ CAZINA KOJA JE RANILA RAZBOJNIKA (Video)

Published

on

Poznati su detalji jučerašnje pucnjave u cazinskom mjestu Stijena, u kojem je lakše povrijeđen Sakib Memić, a ranjen je iz pištolja jedan od trojice napadača. Identitet napadača nije saopšten, ali se zna da je jedan razbojnik iz Cazina, a dvojica iz Srbije.

Sve se odigralo na porodičnom imanju Memića na Memića brdu, Stijena kod Cazina. Naime, tri osobe su pokušale opljačkati bračni par Sakiba i Hajriju Memić. Oni su u odbrani, koristeći vatreno oružje, uspjeli zaustaviti pljačkaše. U tom obračunu žena je teško ranila jednu osobu kako bi spasila muža koji je u tom trenutku bio u fizičkom sukobu sa jednim od provalnika, dok su ostale dvije osobe pobjegle.

Kako je objavio portal Cazin.net sinoć, Hajrijinog muža Sakiba su pred kućom napali razbojnici i tom prilikom ga udarili pištoljem u glavu da bi ga pritom odvukli u kuću tražeći od njega novac. Hajra se u tom trenutku nalazila na spratu kuće i čula da se nešto čudno dešava u kući pa je uzela pištolj i krenula niz stepenice.

Jedan od razbojnika ju je primjetio i krenuo i nju da onesposobi ne sluteći da je ona naoružana. U tom trenutku žena je potegla za pištolj i pucala u razbojnika kojeg je teško ranila, dok su se ostali razbojnici razbježali.

Ranjenog razbojnika su u teškom stanju odveli su policijski službenici pa je prebačen u Kantonalnu bolnicu Bihać.

Brojne su reakcije na ovaj slučaj na društvenim mrežama. Ljudi čestitaju na hrabrosti ovoj ženi, mada je čeka policijska istraga i vjerovatno sudski epilog, u kojem će morati dokazivati da je ranila napadača u samoodbrani. Pri tome nije poznato da li su Memići imali dozvolu za oružje. Pročitajte neke od komentara:

“Svaka čast za gospođu. Treba je zaposliti u specijalnu policiju.”

“Čestitam gospođi, svaka joj čast tako i treba i treba je Država da nagradi za ovo super što je uradila.”

“E to je žena ….sve pohvale i respekt za gospođu …..Razbojnike i treba baš tako dočekati kod svoje kuće.”

“Kakvo nam je pravosuđe još će odgovarati što je spasila sebe i muža.”

“Svaka kuća treba imati dozvolu na naoružanje, jer treba se bagri stati na rep. Ta je za Nobelovu nagradu.”

“Orden za hrabrost treba joj dati.”

“Svaka joj čast nije morao da obija. Šta je tražio, to je i dobio, aferim ženi toj.”

“Njezinog su čovjeka pred kućom napali i udarili pištoljem u glavu i kasnije ga uvukli u kuću tražeći pare i žena je čula buku i tako je krenula niz stepenice sa pištoljem i kad je lopov krenuo na nju, žena je pucala.”

“Svaka joj čast, najbolje je uzeti pravdu u svoje ruke, svakako od policije nema ništa.”

“Svaka joj čast, vrijeme je da se kriminalcima stane na kraj jer kad te pokradu i naprave štetu nemaš se kome žaliti.”

“Nije hudnjak znao da su Krajiškinje opasnije od samog djavola.”

“Krajiška hrabrost- treba jedna ustanova, naprimjer, Dom zdravlja u Cazinu, da dobije ime po toj ženi, ili bar jedna ulica, da se zove njenim imenom!”

“Bagra ne bi radila, nego bi krala i otimala tuđi znoj, odricanje i trud…”

“Takvu ženu treba upisat u Ginisovu knjigu za hrabrot. Svaka čast, tako treba sa lopovima.”

“Svaka čast, ne kaže se džaba, kad naidje Krajišnik ustani i pomoli se, a kad naidje Krajiškinja, ustani i skloni se.”

“Svaka joj čast, ko god upada u tudju imovinu, treba ga na licu mjesta, nek ide raditi, a ne krasti ma… im lopovsku.”

“Ženi treba pomoći, jer će biti krivično gonjena. U ovakvim situacijama naš zakon bi trebao biti kao onaj u SAD.”

“Hajdmo narode koliko vas ima da za gospođu skupimo novac za dobar advokatski tim i da je oslobodimo neosnovane tužbe, jer branila je svoje i to je za svaku pohvalu gospođo skidam ti kapu tako i treba kad policija ne radi svoj posao, mora napadnuti uzeti odbranu u svoje ruke.”

“Tom više neće na um pasti da ode u čiju kuću – svaka čast majka to je reć borac sve pohvale ti želim. Majka zaslužuje Zlatni Ljiljan.”

“Zaboravio da u Cazinskoj Krajini nije dovoljno savladati samo čovjeka…”

“Ja kad ženi kažem haj da te naučim da rukuješ, odgovori, šta će mi to? Svako je mogao biti potencijalna meta napada, potrefilo se da je ova žena obučena i završilo se ovako kako je, a da nije znala rukovati mogli su biti ubijeni i ona i muž.”

“Podrška za ženu, nemojte dozvoliti da sad osude tu ženu, pošto su nam zakoni i pravosudje smiješni…” (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending