Ferid Mehić na Vlašiću već nekoliko godina uzgaja guske. On ima dokaze da guskama odgovara vlašićki ambijent, daju dosta masti, perja, mesa, a doprinose i čovjekovom rahatluku.
Ono što je posebno iznenadilo, ali i oduševilo Ferida, jeste da se uvjerio kako su guske sjajni čuvari prostora u kojem borave. Kaže, da je imao jednog guska koji je bio veoma opasan, te da je kuću bolje čuvao od njegovog psa tornjaka.
„Niko nije mogao prići kući. Bio je sjajan čuvar. Htio sam ga ostaviti, ali se nije moglo deverati sa njim – kaže Ferid.
Naučno je dokazano, da su guske prirodno zaštitnički nastrojene prema svojoj teritoriji, one će se lako uživjeti u ulogu psa čuvara, a da za to neće morati proći nikakvu obuku!
Doduše, nisu dovoljno velike da bi odbranile jata od velikih predatora poput vukova, ali su najučinkovitije u kombinaciji s dobrom ogradom.
Svakako može braniti dvorište od tvorova ili lisica koje će često pokušati zgrabiti pile ili ukrasti jaja. No, ako i ne mogu odbraniti jato, guske će napraviti galamu i bukom alarmirati farmera da je potencijalna prijetnja u blizini.
Nevjerovatni su alarmi i kada su u pitanju leteći predatori. Orla ili sokola će uočiti puno prije nego što ih ljudi ugledaju na nebu. Buka koju može proizvesti guska natjerat će piliće da potraže zaklon.
Na neprijatelja kreću složno. Jato se udruži i složno brani teritoriju, piliće…
O tome priča u Feridova 96 – godišnja majka Zejna. Ona ima 18 unučadi i 38 praunučadi. Guske su joj razonoda. Zna satima sa njima sjediti i „razgovarati“.
“Mene neće zaganjati. Poznaju me. Ali, bogami, one koje ne poznaju hoće potjerati. Bez „šćapa“ ne treba im prilaziti – kaže nana Zejna. (Naj portal)
