S Feridom Avdićem smo se sreli u njemačkom gradu Ofenbahu, a susret se desio na samom kraju 2023. godine, u jednom restoranu gdje se servira isključivo hrana iz Azije. Pa smo tako i započeli naš razgovor, a pitanje je glasilo da li pazi na ishranu, s obzirom da je svojevremeno ima ozbiljnih zdravstvenih problema.

Lagali su da ne pjevam

– Volim ovakve restorane, a oni serviraju da tako kažem, lakšu hranu. Volim umjereno da jedem, a odavno sam primjetio da mi svaka vrsta hrane i ne odgovara. Volim ribu, morske plodove isključivo, kuhano povrće, poneka supica. Ali, ponekad me privuče i miris janjetine. Teško se oduprijeti, ali uspjevam nekako – počinje priču za „Naj portal.

Kakva Vam je bila 2023. godina?

– Iskreno, jedna od onih godina kada kažem, da mi nikad bolja godina nije bila. Prvenstveno zbog zdravlja, a onda i poslovno i privatno. Dešavale su mi se neke lijepe stvari, koje su me jako usrećile i pokazale mi, da čovjek u ovom današnjem svijetu ludila od života ipak doživi i lijepe momente.

Sjećate li se gdje ste pjevali prvu Novu godinu u Vašoj karijeri?

– Slagao bi kada bi bilo šta rekao. Zaista se ne mogu sjetiti, a tada i u to vriijeme nije se baš pridavala neka važnost dočeka Novih godina. Recimo u restoranu gdje se radilo tu se i čekala Nova godina. A, danas se natječu gdje će i koliko će novca da uzmu.

Da li je bilo momenata kada ste zažalili što ste postali dio estrade?

– Ne, nije. Još kao dijete volio sam pjesmu, volio sam da pjevam, ali sam se ja iz više razloga pomalo klonio ili sklonio sa ili od estrade. Sa svakim kolegom sam bio dobar, a tako je danas. Ali nisam se htio previše eksponirati u javnosti. Nikada me tračevi, ogovaranja nisu zanimali. Estrada je dobra, samo treba biti pametan i mudar da se čovjek nosi fino sa svim ljudima. Da se družim sa onima ko mi je drag, da ne idem u društvo koje mi ne odgovara, da ne budem sa ljudima koji su nazadni i koji su skloni svemu onome što se zove zloba, trač, ogovaranje. Oduvijek sam bio jedan fin i uljudan građanin, a takav želim i da ostanem.

Da ste bili drugačiji, da li bi Vam karijera išla drugačijim tokom.

– Da kažem iskreno, ono što ti dragi Bog da, niti možeš da promjeniš, niti možeš da izmijeniš. Nije mi u naravi i prirodi da budem drugačiji. Takav sam kakav sam, ne želim da mijenjam, a niti mogu ni prošlost, ni sadašnjost, a ni budućnost. Nisam nikad bio arogantan, prepotentan, volim sve drage, dobre i poštene ljude. A, na kraju krajeva sve je to moja nafaka, pa i ova karijera koja još uvijek traje.

Imali ste sreću da su sve Vaše pjesme, mislim sad na te Vaše same početke postale odmah u to vrijeme jugoslovenski hitovi?

– Da, to je baš tako. Krenulo je od snigl ploče „Sjeda baka“, pa onda album sa hit pjesmom “Tvoje oči plave“, pa hitovi „Dijana ljubavi“, Izađi mala“… Dakle, sve je to Feridova nafaka.

Šta biste savjetovali današnjim mladim pjevačima?

– Ne bi im ništa savjetovao. Mi, mislim moja generacija pjevača kada smo počinjali imali smo samo glavu na ramenu, sve ostalo je bilo prirodno. Mlade ne treba savjetovati, oni su danas pametniji sto puta nego što smo mi to bili. Jednostavno znaju šta će biti. U naše vrijeme bile su samo jedna ili dvije televizijske kuće, takozvana jugoslovenska šema programa. A, iskreno drago mi je što sam živio u tom vremenu. Bile su zajedničke turneje, bilo je istinskog druženja, a danas svako radi za sebe, svako gleda samo sebe, jednostavno nema zajedničkih druženja.

Kako ste svih ovih godina uspjeli sačuvati čist obraz? Niko nema ni jednu ružnu riječ da kaže o Vama?

– Jednostavno sam se ponašao normalno, nisam bio zavidan i ljubomoran. Ali, ono što me vremenom šokiralo je to, da sam kasnije saznao da je bilo dosta onih sa kojima sam sjedio, jeo i pio bili užasno ljubomorni i zavidni na moju karijeru. Jednostavno izigravali su prijatelje, a iza mojih leđa mi skidali tezge, nastupe. Lagali da više ne pjevam, da sam zaboravljen.

U Vašoj privatnoj arhivi imate nekoliko pjesama koje je za Vas pisao rahmetli Šaban Šaulić, ali ih do sada niste snimili? Zbog čega?

– Da, istina, te pjesme mi je Šaban još poodavno dao. Jedna je baš njegov stil, tu je muzika, tu su tekstovi, ali je problem što ne znam ko su autori tekstova. Tada mi to nije rekao, a ja sam mislio ima vremena. S obzirom na to da su na snagu stupila autorska prava, ne bih želio da me neko tuži zbog toga. Ali, na tragu sam da saznam ko je autor tekstova za te pjesme.

Poslije njih praznina

Danas da bi se snimila jedna pjesma pjevač mora da izdvoji desetak hiljada eura, a nekada je bilo drugačije?

– Nekada su diskografske kuće plaćale nama pjevačima da snimimo album. U početku nije bilo tako već su bili tantijemi od prodatih ploča. Moja prva singl ploča sa pjesmom „Vrtovi su puni cvijeće“ prodata je u 15. 000 primjeraka, što je za početnika bio vrh vrhova. Bili su SOKOJ i SUMAJ i dolazile su pare od prodatih ploča. Moj album “Dijana ljubavi” prodat je tada u to vrijeme u tiražu od 400.000 primjeraka, a velika ploča “Izađi mala” prodata je u više od 500 000 primjeraka. Bio sam tada jedan od najpopularnijih pjevača u Jugoslaviji, gdje smo Zdravko Čolić i ja dijelili prvo mjesto po broju prodatih ploča. Danas nema više diskografskih kuća i sa te strane je teško mladim pjevačima.

Ko je po Vama danas najbolji pjevač ili pjevačica?

– Ne , nema ih. Bila su njih dvojica i obojica su umrli, a to su Safet Isović i Šaban Šaulić. Njih dvojica su bila vrhunski pjevači, ljudske veličine i poslije njih je praznina. A, od pjevačica Vida Pavlović i Zehra Deović.

Bato Šišić (Naj portal)