Ovo je prvi feljton koji je objavljen o Zdravku Čoliću. Autor Zdravko Srkalović je u sarajevskom AS-u, koji je tada imao tiraž oko 350.000 primjeraka, predstavio Čolu u sedam veoma zanimljivih nastavaka, a u povodu desetogodišnje uspješne karijere, u kojoj je Čola postao miljenik masa.

Kada priča o susretima sa ljudima Zdravko Čolić je najsretniji. To je za njega možda i najznačajnije u životu. Bilo ih je izuzetno mnogo, ali svaki od njih je ostavio po neku lijepu uspomenu. Pričao nam je o susretima na putovanjima, posjetama fabričkih halama, na ulici, na mjestima na kojima se skuplja svjetski “džet set” i naravno o najdražim susretima sa drugom Titom. Od poznatih ličnosti izuzeli smo poznanstva sa Mik Džegerom, Ani Fridom iz grupe “Abba” I Stiv Mek Kvinom.

– Za susrete sa drugom Titom vezuju me najdivnije uspomene – priča Čolić. Imao sam četiri natupa pred Predsjednikom i svaki od njih je predstavljao poseban doživljaj. Prvi put sam Predsjedniku pjevao 1974. godine na priredbi koja je pripremljena nakon lova u Karađorđevu. Otpjevao sam samo jednu pjesmu i imao izuzetno veliku tremu, ali ću taj nastup zapamtiti jer sam prvi put bio blizu čovjeka, kojem sam se neizmjerno divio. Sam nastup je za mene predstavljao ostvarenje sna. Slijedeći nastup sam imao u Bugojnu 1975. godine i za taj događaj me vezuju predivne uspomene.

Najdraža čestitka

Ostala dva susreta sa predsjednikom Titom sam imao za vrijeme služenja vojnog roka – nastavlja Čolić. Prvi za vrijeme dočeka Nove godine 1979. godine na Brionima. Bio sam izuzetno uzbuđen jer kao mlad vojnik trebalo je da pjevam pred Predsjednikom. Bilo je dosta poznatih izvođača, a ja sam nastupao sa Lokicama.

Teško je opisati to uzbuđenje prije nastupa u hotelu “Neptun”. Veliko iznenađenje je predtsvljao Predsjednikov dolazak jer je došao sat ranije prije nego što smo ga očekivali. Program je tekao besprijekorno. Uzbuđenje pred dolazak Nove godine je raslo. Odmah iza ponoći, drug Tito je održap pozdravni govor i nakon toga je najbližim saradnicima čestitao.

Čola u vojničkom odijelu, sa Lokicama, u društvu sa Titom

Uslijedilo je čestitanje i nama izvođačima. Kada je drug Tito došao do mene bio sam zbunjen. Bio sam u uniformi i nisam znao da li treba prvo da vojnički pozdravim Vrhovnog komadanta ili da česitam Predsjedniku. Drug Tito je osjetio moju zbunjenost i pružio ruku. Tada sam mu poletio u zagrljaj, poljubio ga i uspio mu poželjeti sve najbolje. Na to je Predsjednik odgovorio:

“Boga mi tebi je ovdje dobro. Ti ovdje pjevaš i plešeš, a u vojsci si”.

Ogromno uzbuđenje i tremu nikako nisam mogao sakriti. I u tom novogodišnjem raspoloženju popio sam dupli konjak na što je drug Berislav Badurina rekao:
– Sada možeš i da popiješ”.

Susret sa Džegerom

Veoma impresivno je bilo iza ponoći – priča Čolić. Drug Tito je bio okružen fotoreporterima, a mi smo počeli sa prvim izvođenjem pjesme “Druže Tito,mi Ti se kunemo”. Bilo je primjetno da se Predsjedniku ova pjesma dopala što je mene činilo još sretnijim.

-Posljednji susret sa drugom Titom imao dan uoči proslave njegovog rođendana, 1979, godine u Domanovcima. Tada je bila svečana večera I tada sam uz “Sedmoricu mladih” izveo pjesmu koju je Vojkan Borisavljević specijano pisao za tu priliku I zvala se “Rođendanska zdravica”.

Sa Džegerom sam se upoznao 1974. godine u Minhenu – sjeća se Čolić. Upoznao nas je predsjednik korporacije Zigi Loh. U minhenskom “Hiltonu” smo proveli gotovo cijelo veče u časkanju i gotovo je nevjerovatno koliko je to neposredan čovjek. Tada sam mu pričao o predivnim ljetovanjima u Baošićima i o mom prijatelju Peniju, koji je za svoj rođendan tražio da mu uz gitaru pjevamo pjesme “Stonsa”. Ukratko o dojmu koji sam stekao o Džegeru: veoma pametan ,šarmantan i veoma eksplozivan čovjek. Tada se mnogo interesovao za Jugoslaviju i pričao mi je kako ima veliku želju da nastupi u mojoj domovini, što se nekoliko godina kasnije i ostvarilo.

Džeger je bio veoma zadovoljan, kao i Makartni, sa kojim sam se sreo neposredno nakon njegovog koncerta u Zagrebu za koji mi je tvrdio da je najbolji koncert u njegovoj karijeri. Ni u snu nije mogao očekivati da će cijela sala pjevati više od pola pjesama zajedno sa njim.

“Sviđaš mi se”

Sa Ani Fridom sam se upoznao za vrijeme takmičenja za pjesmu Evrovizije u Luksemburgu 1973. godine kada sam predstavljao našu zemlju sa kompozicijom “Gori vatra”. Ona je tada bila sa još dvije lokalne djevojke u pratnji dua koji je tada nastupao. Sječam se da se jedan zvao Bergam. Sreli smo se u garderobi, jer su naša i švedska bile jedna pored druge. Primjetio sam djevojku sa predivnim očima. Kada sam otpjevao svoju pjesmu poletila mi je u zagrljaj izljubila me i rekla: ”Aj lajk ju” (Sviđaš mi se).

Kulminacija je bila na gala večeri, gdje smo cijelo vrijeme bili zajedno. Nakon toga smo otišli u lokal “Holidej In” u kojem je stvorena predivna atmosfera. Jedan producent je svirao za klavirom, a Klif Ričard je započeo pjesme, koje svi znamo i tako smo stajali u krugu i pjevušili. Sa ljupkom Šveđankom sam proveo predivne trenutke i na kraju smo “po protokolu” izmjenili adrese.

Sa Stiv Mek Kvinom sam se susreo u Kanu. To je bio divan čovjek koji svojom pojavom plijeni ali je izgledao sasvim drugaćije od junaka sa bioskopskog platna. To je bilo 1974. godine. U isto vrijeme se u tom gradu održavao i poznati filmski festival. Dugo smo sjedili i pričali. (Naj portal)

SLIJEDEĆI NASTAVAK:

FELJTON: Sve tajne Zdravka Čolića: O ALBUMU “MALO POJAČAJ RADIO” I ŽENIDBI (7)