Sudbine

Fadila Čostović o prvom odlasku kod frizera, posjeti piceriji: KAD JOJ JE REKAO „JA ĆU PICU“, VELIM VIDI GA NA MOJE OČI JOJ TRAŽI ONU STVAR (Video)

Published

11 mjeseci

26/10/2023

U prilogu Tatabrada TV 63. godišnja Fadila Čostović iz okoline Tešnja je otvorila dušu, evocirala uspomene o svom, kako kaže, lijepom životu, ašiklucima, udaji, ondašnjim djevojkama i momcima.

Ona upoređuje današnja i bivša vremena. Neka je, kaže, došla demokratija da čovjek može kazati što mu je na srcu i na duši.Ali, nije dobro što je donijela i dosta poganluka, ženama je dato previše slobode, raskalašene su…. Ovo su samo neki od njenih životnih „bisera“.

On dijete, a ja cura na udaju
Imala sam 19 godina i ašikovala sa jednom momkom, kojeg nije volio moj otac. Kažu, jednog dana da ima takmičenje pjevača u Medakovu, pa se svi mi zaputili. Igram u kolu, neki momak, bogme dijete, Zahid mu ime, hoće da igra kod mene. Dozvolim mu. On treći razred srednje škole, a ja cura na udaju.

U početku ga odbijala, ali on mi počeo slati razglednice, pisao mi i iz tadašnje JNA. a 15 mjeseci je služio u Beogradu. Kad je došao iz vojske, on odmah hoće da me ženi.

Donese mi zaruku. A matera mi viče: „Rospijo, nemoj da bi se s njim poljubila“

Nismo se poljubili; on je stavio prsten na stepenice, a ja ga uzela i stavila na ruku

On hoće da budem kao Dragana, a ja ista Jašar

Fadila je, kaže, čitavog života sama sebi sređivala kosu. Ali, jednog dana svekrva navalila da je Zahid odvede kod frizera. Ona mi ćžena navalila haubu na glavu, dva sata sjedim, sva otrnula. Kad je završila, kaže, „Evo vidi kako sad izgleda“:

„Gledam, nikakva mi frizura. Ali, šta ću, šuti i trpi. Ne bih se sa 63 mijenjala za onu frizuru od 23 godine… Hoće da budem ko Dragana Mirković, a ja ista Jašar Ahmedovski. Da sam zapjevala, svi bi se okupili… E Fadila, luda glavo – kazuje Fadila.

A kad joj je zatražio picu….
Otišli mi u Doboj na pijacu, poredane trgovine jedna do druge, a na jednoj piše „pizza“. Ja pročitam na nešto me podsjeti, ali ne smijem nikome pričati. Ma ni Zahida. Kontam da je to javna kuća, pa se ušutim.

I odemo kod one frizerke. Kad su mi sredili frizuru, kaže meni Zahid da idemo nešto pojesti. I odvedeme u onu radnju sa bezobraznim imenom. Ja kontam sad ćemo mui tamo jesti, pa otići leći. Valjda tu imaju sobe za one stvari.

Dođe konobarica, moj Zahid joj naruči picu, pita mene šta ću ja, a mene znoj obljeva. Vrisnuh:

„Šta si ti to zaisko od nje“

On me gleda i ponavlja „picu“.

Ja kontam on njoj zatražio, hoće da ide sa njom. A kud će samnom…. Ušutila se, a gotovo sam eksplodirala

Dolazi konobarica, nosi na tanjiru, spusti ono šareno na sto. Ja gledam, pa ga pitam „šta je to“, a on meni kaže pica. Kaže, ovo sam najviše volio u vojsci jesti.

Gledam ja i onda skontah da je to jelo, da nećemo ići da spavamo i uživamo. (Naj portal)

Tagovi:Fadila Čostović frizer istaknuto pica

Sljedeća vijest

Nikola Jorgić obolio zbog Anastazije; PO ČITAVOJ BIJELJINI POSTAVIO BILBORDE (Video)

Predhodna vijest

Dva u jedan: AJSILA JE PRVO USVOJILA DANILA, A ONDA SE UDALA ZA NJEGA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)