Pratite nas

Sudbine

Emotivna ispovijest majke koja je policiji prijavila sina: BIO JE OPSJEDNUI MASOVNIM UBICAMA (VIDEO)

Published

on

Kada je prije tri godine pronašla dnevnik svog sina, popunjen uznemirujućim planovima za njeno ubistvo i oružani napad na srednju školu koju je tinejdžer pohađao, Nikol Šubert (41), znala je da nema drugog izbora, osim da svoje dijete prijavi policiji.

Majka je 2019. godine otkrila da njen 17-godišnji sin planira napad baš na godišnjicu masakra u Kolumbajnu, kada su 1999. godine dva tinejdžera ubila 12 učenika i jednog nastavnika srednje škole i ranili još njih 24.

Svoj detaljan plan za zločin bilježio je u dnevniku i, kako se vidi iz bilješki, tinejdžer je najpre planirao da ubije svoju majku i njenog partnera, a potom da se naoružan uputi u srednju školu u Vašingtonu i počini masovno ubistvo, piše “Dejli mejl”.

U emotivnom intervjuu za emisiju “Dobro jutro Ameriko” Nikol je progovorila o teškoj odluci koju je morala da donese, kako bi spasila ne samo svoj, već i život svog sina i ostale dece koju je namrevao da ubije. Njen sin, koji sada ima 20 godina, još uvijek je besan na Nikol što ga je predala policiji, ali kako kaže, polako se vraća na pravi put, prenosi Blic.

“Koliko god da je bila teška odluka da ga predam policiji, ne kajem se – priznaje Šubert.

Opisala je i kako je saznala za pakleni plan svog sina, kada je u septembru 2019. godine pronašla njegov dnevnik u porodičnoj kući, sa jezivim detaljima napada.

“Sve je opisao do detalja. To je za mene bilo zaista srceparajuće. Stvarno nisam željela da znam sve te detalje – dodaje ona.

Tinejdžer je zabeležio da napad planira da izvrši 20. aprila 2020. godine na 21. godišnjicu masakra u Kolumbajnu, tako što će u pet ujutru najpre ubiti svoju majku i njenog partnera, a zatim započeti pucnjavu u školi oko podne istog dana.

“Ubiti sve moguće, boriti se do smrti ili ubiti sebe, nakon što napraviš maksimalnu štetu”, napisao je tinejdžer u dnevniku, kako se navodi u policijskom izveštaju.

Nekoliko mjeseci prije nego što je Nikol pronašla bilješke, u sobi svog sina primjetila je improvizovanu eksplozivnu napravu, odnosno bombu sa cijevi, a sjetila se da je dječak, takođe, bio opsednut masovnim ubicama.

“Prvi insinkt svakog roditelja je da zaštiti svoje dijete. Ali tada shvatite da će, ako već planira da uradi to što piše, sigurniji biti u zatvoru. Nije se radilo samo o njemu, već o cijeloj školi, stotini ljudi i djece – rekla je Šubert dodajući da ju je na akciju podstakla i činjenica da će žrtve njegovog sina biti djeca njenih kolega, prijatelja i poznanika, čak i deca koju je čuvala kada su bila mala.
Policija je već dan nakon majčinog otkrića uhapsila tinejdžera nakon što je došao iz škole i suočila ga sa bilješkama, a prilikom pretresa kod njega je pronađen i nož koji je nosio u džepu.

Tinejdžer je priznao krivicu po dve tačke optužnice, za uznemiravanje, odnosno nasilje u porodici i pretnju bombaškim napadom, iako je tvrdio da su opisi pronađeni u dnevniku samo fantastična priča i plod njegove mašte, a ne nešto što zapravo planira da uradi.

Prošao je psihološko veštačenje i proveo 18 meseci pod nadzorom zajednice. Odradio je 20 sati društveno korisnih akivnosti, od hapšenja je uspeo da završi srednju školu, leči se od depresije i više nije imao problema sa zakonom.

Nikol se, kako je rekla u intervjuu, nada da će njena priča osnažiti druge ljude u sličnim situacijama da donesu odluke koje će sačuvati živote ljudi i poziva roditelje da dobro čitaju “znakove upozorenja” koje im djeca šalju.

Ako postoji šansa da se spasi barem jedna osoba ili dete, mislim da vredi pokušati. Vodite računa šta deca rade, čak i ako im se to ne sviđa. Naš posao, kao roditelja, jeste da znamo šta nam deca rade. Samo budite svesni svih upozorenja i pratite znake. Deca će vam obično reći svoje planove ako nešto pođe po zlu”, dodala je majka.

Iako je saznanje da sopstveno dete planira da je ubije za Nikol bilo poražavajuće, kaže da svog sina i dalje voli.

“To je moje dijete. Boli, ali ja sam ga rodila. Volim ga bezuslovno i uvek ću biti tu za njega. Voleću ga bez obzira na sve – zaključila je Šubert. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending