Pratite nas

Sudbine

Emira Sušić iz Bihaća 20 godina je dijalizni pacijent: SUDBINA JOJ POSLALA MIGRANT ADELA KOJI ĆE JOJ DONIRATI BUBERG

Published

on

Bolji život prije četiri godine u BiH je potražio Iranac Adel Jalali zajedno sa sinom. Put ka zemljama Evropske unije morali su prekinuti nakon što se sin razbolio.

Zahvaljujući pomoći lokalnog stanovništva Adel i sin našli su smještaj u selu Vikići kod Bihaća – ne sluteći da će im upravo to mjesto postati novi dom.

„Došao je jedan čovjek – kaže, vidi, Sedžad je dobio temperaturu, bolestan je. Hajdete vi kod nas, a drugi dan gdje planiraš, idi svojim putem“ – ispričao je za Raport. ba Adel.

I nije otišao, nego je novi život započeo baš ovdje. Nakon što je dobio azil, zaposlio se i više od godinu radi u organizaciji CWS kao kulturni medijator. Osim tog posla, Adel, koji je magistar poljoprivrede, vrijedno radi i u bašti iza kuće.

„Imam jedan i po dunum krompira, bijeli luk, crveni luk, paradajz, krastavac. Imamo i pčele. Uvijek i kod kuće radim kad dođem s posla, ali to više Emira radi“, dodaje Adel.

A Emiru Sušić je upoznao u frizerskom salonu u kojem se redovno šišao.

„Ne zna pričati, ali se razumijemo. I tako smo se jedno drugom približili… Donijeli smo odluku, skupa smo ostali“, govori ona za Federalnu.

Unatoč brojnim različitostima, zajednički jezik su ubrzo našli i uplovili u bračne vode. Emira je dijalizni pacijent posljednjih 20 godina i potreban joj je bubreg. Adel je to saznao i upravo on želi biti donor.

„Svaki drugi dan dođe auto od hitne, ja ne znam zašto, ne razumijem, ne znam bosanski jezik. Pitam – Emira zašto ideš i zašto dođe hitna? Onda poslije mi kaže – ja nemam bubrega i idem na dijalizu. Sad je 20 godina kako ide. Ja od srca planiram, ja ću akobogda dati bubreg kao poklon“, objašnjava Adel.

„Nikad u šali niko to meni nije rekao – da bi mi pomogao ili da bi me spasio, to je nešto veliko. Nisam ja sa njim trideset godina, nisam ni djecu stekla pa da mi želi pomoći. To je jednostavno od srca. Kažem, čovjek je dobar, milostiv, iskren, jednostavno takav je kakav je“, kroz plač dodaje Emira.

Ljudi dobrih namjera, zajedno s Emirom, Adelu i njegovom sinu su pružili miran san i krov nad glavom. A njih dvojica će dati sve od sebe da im se oduže, pa čak i novi život.

„Nema bubrega, 20 godina dijalize, možda baš taj čekam iz Irana da dođe i da proradi, da me spasi dijalize i svega“, zakjučuje kroz smijeh Emira. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending