Pratite nas

Poznati

Emir Hadžihafizbegović: KORONA JE SOTONA, A BORBA SA COVIDOM JE EGZORCIZAM

Published

on

Nakon što se oporavio od korona virusa, poznati glumac Emir Hadžihafizbegović je otvorio dušu, te sa gledaocima N1 podijelio svoja bolna iskustva. On je, inače, bio rizična grupa, jer je godinama dijabetičar.

– Prošao sam pakao. Nisam htio da pravim od tog mog džehenema jednu portal priču, držao sam sve u ilegali. Sve se desilo u Mostaru. Drugi nalaz mi je negativan, upala pluća se povukla.

– To što sam prošao i ta vrsta egzorcizma, imam svoju teoriju da korona nije bolest, nego Sotona. Nevjerovatno što mi se dešavalo tih 14 dana. Neko kaže prođe benignije, neko gore od mene, izgubi život.

Glumac boravi u Mostaru od početka uvedenih mjera.

“Ja sam dijabetičar, u Mostaru godinama imam jednu lijepu vikendicu u mjestu Željuša. Tu sam se sklonio u jednu vrstu izolatorija. Imao sam vrlo rijetke kontakte – kaže.

Ipak, odlasci u centar, poštu, pumpu, kako je kazao – vjerovatno su i bila mjesta gdje je pokupio virus.

“U tom nekom izlasku sam fasovao i zakačio tu neman. Sve sam radio, ali tražiti genezu – gdje se korona pokupi, to je kao tražiti iglu u plastu sijena. Ne znam gdje sam ovo zaradio. Poslije pozitivnog nalaza sam bio OK, osim što nisam imao osjećaja okusa i mirisa. To je prvi simptom zbog kojeg sam išao na test.

U bolnicu nije želio da ide Prva tri dana se ništa nije dešavalo, onda kreće teško disanje, suhi kašalj. Konstatuju mi da imam upalu pluća. Preporučeno mi je da legnem u bolnicu. Rekao sam da sam u samoizolaciji, U bolnicu nisam htio da idem. Ja sam ovu neman preživio zahvaljujući dragom Bogu, doktorima i dobrim ljudima koji su skočili oko mene”, rekao je.

Najkritičniji sam bio u vrijeme Bajrama. Nisam bio dobar nikako. Otežano disanje, visoka temperatura, malaksalost. Imao sam osjećaj da mi se kosti odvajaju od mesa. Kosa me je boljela. Nije to čak ni bol. Kao da vam je cijelo tijelo modrica, pa gdje god da se pipnete – boli. Imao sam gripe, teške, nema ovo veze sa gripom. Za mene je to istjerivanje đavola.

Hadžihafizbegović misli da je ovo sve “laboratorijska priča”.

“Flashback mi je otišao na Alien ili Osmi putnik sa Seguourney Weaver. Poručujem svima koji se hejterski i debilski odnose prema pošasti da se uozbilje zbog onih koji nisu najboljeg imuniteta. Meni se činilo da mogu nekoga pogledom zaraziti.

Svašta sam imao u prošlosti, ali sve je to eufemizam za ovu kušnju. Narasla mi je sva empatija za ljude koji se liječe od korone. U koroni se ne smije psihički “čučnuti”.

Tokom liječenja je pojeo dvije kile meda, gdje je dodao inzulin, budući da je dijabetičar. Pio je ulje od ćurekota, vitamine sve koje su mu doktori preporučili, cink uz terapiju koju su mu ljekari prepisali.

Nisam protiv hospitaliziranja, ali čovjek izmeditira tu stvar i sam sa sobom porazgovara. Odlučio sam da između pravljenja bolničke sobe u svojoj vikendici i bolnice u koju bi legao izaberem ovo prvo. Ne mislim da sam donio ispravnu odluku, ali na vama je da odlučite.

U koroni se ne smije psihički čučnuti. Mnogim mojim prijateljima se bolest produžila jer su psihički pali. Ja sam imao temperaturu 39.5 i u 3 ujutro sam gledao Mr. Beana. Onaj ko čeka da popije tablete i padne u depru – bolest se sigurno disperzira. Čitao sam, slušao sam muziku, čini mi se da mi je to pomoglo.

Mada – bilo je i tih razmišljanja: “Da je moguće da ne osvanem – ispričao je Hadžihafizbegović. (Naj portal)

Poznati

“Umirem majko”: TUŽNA PJESMA VESELOG RITMA KOJU SAMO DRAGANA MOŽE DA OTPJEVA

Published

on

“Umirem majko”: TUŽNA PJESMA VESELOG RITMA KOJU SAMO DRAGANA MOŽE DA OTPJEVA

Turbofolk, po pravilu, donosi ogromnu dozu patetike u svojim pjesmama. Bez obzira što je decenijska hiperprodukcija pjesama ovog žanra iznjedrila ogroman broj pjevača i nepregledan broj pjesama, narativ je u ogromnoj većini njih potpuno isti.

Ljubavni jadi

Ja sam tužan, najčešće skrhan ljubavnim jadima, pa utjehu svog bola tražim u bjesomučnom opijanju.

Sve je u tim pjesmama toliko pojednostavljeno – i tekstovi i melodije i ritmovi i aranžmani i interpretacije – da bi prosječnom konzumentu te vrste estradne umjestnosti bile lako shvatljive. Time se podilazi onim iskonskim ljudskim porivima, što dozu patetike u ovom fenomenu podiže na još viši nivo.

Čovjek se onda zapita da li pjevamo o tome i na taj način zato što smo takvi ili smo takvi zato što nas pjesme uče takvom razmišljanju i ponašanju? Na to pitanje je teško dati odgovor. Ipak, kako to obično bude – svako pravilo ima izuzetak, pa je tako moguće pronaći turbofolk hit koji donosi tematiku slomljenog srca, nesretne ljubavi, a koji ne donosi motiv spasa u alkoholu.

Priziva smrt

Riječ je o jednoj od pjesama koje su u najvećoj mjeri obilježile karijeru Dragane Mirković – “Umirem majko”. Numera je objavljena 1992. godine na albumu “Dragana”, a napisala je Vesna Petković koja iza sebe ima nesaglediv broj pjesama za sve pjevače “Južnog Vetra” kao i brojne druge turbofolkere, što samo potvrđuje pomenute navode o hiperprodukciji.

Sama pjesma donosi priču o nesretno zaljubljenoj djevojci. Ona voli muškarca koji joj tu ljubav nije uzvratio, te ona više ne nalazi razloga za život. Zato priziva smrt, raduje se smrti, odajući utisak da će ona svoj spas, za razliku od alkohola, naći kada se upokoji. Tu vidimo da patetiku u turbofolku ipak nije moguće u potpunosti izbjeći.

Motiv ljubomore

Ali, činjenica da se bježi od ustaljenog kalupa po kojem su pravljene turbofolk pjesme, ovoj numeri samo daje na originalnosti. Posebno upečatljivi stihovi u pjesmi su – sve ljubavi žive, samo moja neće – koji donose motiv ljubomore. To se rijetko nalazi u drugim pjesmama, te opet ide u prilog Draganinoj pjesmi.

U moru istih i sličnih, Dragana Mirković se uvijek isticala, uvijek je odudarala, uvijek je po nečemu bila posebna. Zato valjda i uživa popularnost koju uživa. Tužnu pjesmu veselog ritma, izgleda, samo Dragana Mirković može da otpjeva…

Ozren Tošić (Naj portal)

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending