Pratite nas

Sudbine

Elvedin Omanović i njegovih 17 koza: BRENA SA MANJAČE JE GLAVNA ZVIJEZDA U KRUŠČICI

Published

on

Elvedin ima jednog jarca i 17 koza i svaka ima odvojen boks, opremljen kao mala soba. Svaka njegova kozica ima ime, a glavna zvijezda stada je Brena sa Manjače.

„Kad sam je doveo, govorili su mi, ova koza je vrag, nećeš je moći smagati. I stvarno, u početku je bila svojeglava, ma da mi je neko ponudio 100 maraka za nju odmah bi je dao, samo da je se riješim. Ali Brena se za mjesec dana pripitomila i sad mi je miljenica. Ne bih je dao ni za kakve pare – priča Elvedin.

Koza, koju je dobio od sudinice iz Banjaluke, u njegovo je stado došla kao Nađa.

„Ali, šta ću, imam komšinicu Nađu, nisam htio da pomisli da sam kozu nazvao po njoj, pa sam joj predio ime. Sad se zove Bera – veli Elvedin.

Dodaje da je jarac u horoskopu, kao i njegova supruga, pa je to među komšijama i prijateljima često povod za šalu.

„Ma ima svega, rugaju mi se neki, ali ja to ne fermam. Neki me zovu ludi, a i jesam lud; kad u nešto zapnem, ne odustajem. Ništa mi se nije otelo – tvrdi Elvedin.

On je novinaru YouTube kanala Srednja Bosna Danas ispričao da je htio da ima samo dvije, tri koze, da hodaju s njim kad šeta po selu i okolini, jer voli prirodu i šumu. Ali, krenulo ga je.

Prije tri mjseca je uzeo prvu kozu, pa drugu, pa treću… i dogurao do broja 18. Sad planira da ima 50 grla: jarca za rasplod, muzne koze i koze koje će se jariti.

„Napraviću im “kuću” na tri etaže, da budu odvojene – priča on.

Njegove koze brste, Elvedin im proprti snijeg da lakše dođu do vrijeska, koji najviše vole. Ali, jedu i zob, kukuruz, otavu, iako narodna poslovica kaže da “nije za koza sijeno”. Elvedin to ne ferma. Naučio je svoje kozice i da jedu bijeli luk, da budu zdravije.

„Vole bijeli luk, ali samo domaći, nema šanse da uzmu onaj hibridni – veli Elvedin.

Ako se izuzme bijeli luk, koji plaća i po 10 maraka za kilogram, koze nisu bog zna kakvi potrošači. Elvedin kaže da on više potroši na cigarete nego one na hranu.

Ali, ne drži on koze iz računa, nego zato što ih voli.

„Ja sam s njima non stop, grlim ih. Kad ja sjednem nasred livade, one sjednu oko mene. Jedu mi iz ruke – otkriva Elvedin, te dodaje:

„Koza je prava gospođa, brale, treba s njom fino“ – kaže na kraju Elvedin Omanović iz Kruščice kod Viteza. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending