Pratite nas

Sudbine

Elvedin Bešagić iz Travnika upozorava: NE IDITE U CRNU GORU DA RADITE NA CRNO, GAZDE SU PREVARANTI

Published

on

Elvedin Belegić iz Travnika, profesionalni kuhar sa iskustvom, vratio se sa sezonskog rada u Crnoj Gori praznih džepova. Imao je sreće na graničnom prelazu da ga carnici puno ne peglaju i provjeravaju. Inače, mogla ga je ova avantura još skuplje koštati.

Njega su, kako kaže, prevarili ugostitelji iz Kotora (Crna Gora). Pošto su pred sezonu tražili veliki broj radnika, crnogorske gazde su najviše oglasa plasirali u Bosnu i Hercegovinu. Znaju da su građani BiH odlični, vrijedni i marljivi radnici ali samo ako ispoštuješ sve šta si s njima dogovorio. Na jedan takav se javio i Elvedin. Riječ je o restoranu Little Bay u Kotoru.

Nažalost, Elvedina su prevarili za novac i smještaj a na kraju su mu uputili i opasne prijetnje po život. .

„Radio sam po 12 sati, za šta ništa. 30 marta sam se prijavio preko oglasa za posao. Nakon što se restoran u Travniku zatvorio završio sam na birou. Nema posla, znaš kako to ide. I ja objavim da sam kuhar i da tražim posao, te mi se javi Ilija. Tako sam se i zaposlio. Bolje da nisam. Tražio sam samo da bude plata poštena.” – počinje svoju priču prevareni Elvedin.

“Restoran je top ali vlasnici i direktori su čisti ološi, lešinari i prevaranti. Ja sam došao da radim u 4. mjesecu ove godine i radio sam na crno 3 mjeseca gdje sam morao sam sebi platiti boravak ta tri mjeseca.

Kada je prošalo 3 mjeseca mog rada u restoranu tražili su da radim i dalje na crno bez prijave. Onda me je Miša vlasnik istjerao iz restorana i evo mjesec nakon toga mi nije plaćeno 800 eura od plate i još 700 eura prekovremenog rada u restoranu.

Ovaj objekat vode čisti lopovi i kriminalce. Poslije ovog komentara direktor Ilija me zvao vrijeđajući me i govoreći da mi nikada neće platiti novac koji mi duguju i da sam smeće samo zato što sam tražio svoje zarađene pare, svoju platu. Prijetio je da će mi doći u Travnik, da ću zapamtiti ko su oni, Crnogorci.” – tvrdi Travničanin za portal Crna-Hronika.

“Radio sam 3 mjeseca na crno, oni su i dalje tražili da radim na crno bez prijave boravka što znači totalno nelegalno, a kad kreneš kući nazad u BiH, policija te na granici zatvori i kazni sa 500 eura i plus dobiješ kaznu ulaska u Crnu Goru. Radio sam po 12 sati, za šta ništa. Nikad više ne bih radio dole. Nek ovo bude poruka svim bh.građanima da ne idu raditi u Crnu Goru. Ja sam posao našao na Vlašiću. Svoj na svom. ” – izjavio je Elvedin Belegić.

Nešto slično doživljavaju i građevinski ili fizički radmici u zimskoj sezoni. Bilo je slučajeva da Bosance, pred kraj trećeg mjeseca, neko iz firmi prijavi inspekciji ili policiji. I obično kada treba da se itvrši isplata plata Bosance pokupi crnogorska policija, te im izriče visoke kazne i zabrane. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending