Sudbine

Edina su se odrekla djeca: DUŠA ME BOLI, JER IH JE MAJKA TAKO ODGOJILA

Published

9 mjeseci

10/12/2023

Edin (50) iz Bosne i Hercegovine redakciji portala Moje vrijeme požalio se da su ga djeca napustila i tvrdi da su prošla dobra stara vremena kada su ljudi bili “svi kao jedno”.

“Roditelj sam, dakle otac i djeda. Invalid sam koji živi i nada se svojoj djeci. Ne mogu reći: ‘Kriva su djeca’, jer krivi smo mi koji smo ih odgajili i pripremili im nekakav put, pravac u životu”, rekao je i otkrio da je njegovu djecu odgajala njegova bivša supruga.

“Razdvojili smo se dok su djeca bila maloljetna, tako je život htio. A djeca kao djeca, bila su tamo gdje im je, u ovim vremenima, bila veća sloboda i gdje im se više ugađalo. Njima tada nije bilo bitno je li to dobro ili loše za njih, jer kao mali nisu ni razmišljali o nekakvoj ispravnosti. Stoga su bili više privrženi majci.

Sve je to nekako u redu, ali da tu istu djecu tako usmjeriš i preodgojiš da danas kao odrasle i punoljetne osobe ne osjećaju nekakvu empatiju prema drugom roditelju, to je da se zamisliš. A to, da mi budu oslonac i podrška, to se ne usuđujem ni da pomišljam, a to je na žalost bol koju svaki roditelj u mojoj situaciji proživljava i nosi u srcu i duši dok živi i postoji”, dodao je.

Edin, tvrdi, ne treba finansijsku pomoć, već samo želi da ga se djeca povremeno sjete i barem da ga nazovu.

“Ali, nažalost nemam svoje djece koja bi me nazvala i pitala: ‘Kako si tata?’, a kamoli da mi dođu u posjetu, kako mi u Bosni kažemo, ‘maksuz’, što bi značilo srcem, a ne zbog nečeg što moraju ili trebaju. Duša me boli jer za svoju djecu živim i nadam se da će jednog dana sva djeca, pa tako i moja, shvatiti da su roditelji, da se tako izrazim, svetinja jer su oni zasigurno jedini koji im istinski iz srca i duše žele samo najbolje u životu”, kazao je.

Edin je za kraj poručio da je važno da djeca poštuju i vole oba roditelja.

“Djeco moja! Što god se dogodi u vašim životima, porodicama u budućnosti, ja se nadam i želim od srca da ne slijedite niti moje niti majčine puteve, već da čuvate svoju djecu unutar porodice. Tako ćete ih izvesti na pravi, ljudski i Božji put, bez obzira na to što se događa između vas kao roditelja”, istaknuo je.

“Nemojte barem vi dopustiti i skrenuti sa pravog puta, da se ne dogodi slična situacija pa da jedan roditelj pati i nada se da će barem ponekad moći da viđa svoju djecu. Želim da sva djeca prvenstveno vole, a i poštuju podjednako oba roditelja, dok ih imaju na ovome svijetu”, dodao je. (Naj portal)

Tagovi:Bosanac djeca istaknuto odrekla se

Sljedeća vijest

DA KAMEN ZAPLAČE: Sestra je imala jedan dolar i namjeru da spasi bratu život; uspjela je!

Predhodna vijest

Vlado častio cijelu kafanu: DVIJE BIVŠE MU SE UDALE ISTOG DANA, A OBJE SE ZOVU SANJA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)