Sudbine

“Držala” je lokalni put Šabac – Loznica: PRODAVAČICA LJUBAVI VIDA ZA NOĆ JE ZARAĐIVALA 7.000 EURA, A DANAS ŽELJNA HLJEBA

Published

9 mjeseci

22/12/2023

Vida Kokić je 48 – godišnjakinja iz Loznice. Godine je pritisle, vrijeme pregazilo, ostale su uspomene…. Danas živi jako teško…A nekada je bila jedna od najbolje plaćenih prodavačica ljubavui u Italiji, Njemačkoj, Srbiji…

Svoju potresnu ispovijest počela je tako što je objasnila kako je uopšte ušla u ovaj posao.

“Sa 17 godina me je porodični prijatelj odveo u Italiju, navodno da čuvam djecu. Naravno, to je bila laž za moju porodicu i odmah me je natjerao da stopiram na ulici i budem prostitutka. Kada jednom uđete u ovaj posao, nema povratka. Poslije Italije su me vodili u Holandiju, Njemačku i širom Evrope – rekla je Vida za “Informer” uz povremene teške uzdahe, a potom nastavila:

“Iskreno, meni je to bio odličan posao zato što sam zarađivala astronomske cifre. Za noć sam znala da zadovoljim i po 30 muškaraca i zaradim 16.000 maraka. Spavala sam sa ljudima svih vjera i nacija, od Avganistanaca i Pakistanaca, preko Indusa i Kineza, do Amerikanaca, Rusa i svih evropskih naroda. Međutim, nakon četiri godine “rada s nogu” shvatila sam da moje tijelo mogu dobro da unovčim i u Srbiji i vratila sam se kući – objašnjava Kokićeva.

Vida kaže da je veoma brzo postala najtraženija prostitutka u Srbiji i da su sa njom uživali i političari, biznismeni i sportisti, ali i obični ljudi. Svoje usluge nije uvuhek naplaćivala u novcu, a često je u njima i uživala.

“Držala sam lokalni put Šabac – Loznica, ali su kod mene dolazili iz cijele Srbije. Jednostavno sam znala sam da im pružim to što žele. Koliko sam samo nevinosti skinula mladim momcima. Neću da lažem, ovaj posao je često i meni bio užitak. Zato nisam uvek ni uzimala novac, nekada mi kupe parfem, lijep slatkiš, pa čak i karton kobasica. U Srbiji sam imala nekoliko mušterija dnevno, zaradim 60 maraka i super mi je. Međutim, mnogo sam i trošila, a nisam bila svJesna toga da godine prolaze. Proćerdala sam sav novac i sada i ovako matora moram da radim i radiću do smrti jer nemam stalno za hljeb – ispričala je Vida.

Otkrila je da je zbog nemaštine u svakoj trudnoći morala da se prostituiše do samog porođaja.

“Prosječna žena bi za desetoro rođene dece bila 25 godina na bolovanju. Gotovo cijeli radni vijek. A ja nisam imala ni dana. Sjećam se jedne večeri, pred termin za porođaj. Sjedim kod kuće gladna i nemam dinara za klopu. Izađem na put i stane mi čovjek. Zamolim ga da bude oralni se*s, ali on neće, kaže mašta da spava sa trudnicom. Imali smo se*s u 23 sata, meni je vodenjak pukao i porodila sam se u 2.30. I poslije svega ujutru sam bila u kockarnici – priseća se Vida.

“Nikada nisam koristila zaštitu jer sam želela da budem majka. Rodila sam desetoro djece, šest dječaka i četiri djevojčice. Nijednom djetetu ne znam ko je otac. Pošto sam znala kakav je moj posao i da bi bili jedan dan siti, a tri dana gladni, ostavljala sam ih u Centru za socijalni rad i insistirala da dobiju dobre hraniteljske porodice. Sada sam u kontaktu samo sa dva sina, jedan je u zatvoru, a drugi kod mog bivšeg partnera. Pomažem im koliko mogu. Sa ostalom djecom sam probala da stupim u kontakt, ali nisam uspjela. Teško mi je, uprkos tome što sam prostitutka, i ja sam majka i volim svoju djecu. Ali sam nekako i sretna, jer znam da su sigurni, zbrinuti i sretni, što sa mnom nikada ne bi bili. Znam čime se bavim i da tokom svog života kršim sve moralne kodekse, ali nikada ne bih abortirala. Vjerujte mi da je mnogo poštenije imati se*s za novac nego ubiti život u sebi. Ovako ste samo ku*va, a u drugom slučaju ubica – tvrdi Kokićeva.

Vida je ispričala i bizarnu anegdotu iz svog posla.

“Jednom mi je jedan otac tražio da njegovom sinu skinem nevinost. To nije problem, ali je zahtijevao da on vozi automobil, a da mi budemo na zadnjem sjedištu. Na to nisam željela da pristanem. Ponudio mi je 100 eura. Vodila sam ljubav sa njegovim djetetom, a on je vozio i svo vrijeme nas gledao u retrovizoru – iskrena je Vida.(Naj portal)

Tagovi:prostitutka Vida Kokić

Sljedeća vijest

Ovaj čovjek nema završen fakultet, niti posebne vještine: JESTE PRLJAV POSAO, ALI JA GODIŠNJE ZARAĐUJEM 160.000 DOLARA (Video)

Predhodna vijest

Petar se slomio od tuge i bola: OD KĆERKE SAM SAZNAO DA ME ŽENA VARA SA KOMŠIJOM

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)