Pratite nas

Razglednice

Drvo koje šapće: OSKORUŠA STARA BLIZU 140 GODINA JOŠ JE „ŽIVA“ U BERKOVIĆIMA

Published

on

U berkovićkom selu Strupići, podno brda Kubaša, nalazi se neobična voćna vrsta drveta Oskoruša. Stablo staro blizu 140 godina, odolijeva zubu vremena i pamti mnoge generacije koje su sakupljale njene ljekovite plodove.

Davne 1876. godine, čisteći korovom i drvećem zaraslu Adu, da bi na toj zemlji proizvodili hranu od koje je trećina odlazila tadašnjem begu Zeću, Bogdan Pejović sa svoja tri sina naišao je na čudnovatu mladicu koju je ostavio da raste.

– Moji preci su iz Crne Gore naselili se u Radimlju više Ljubinja. Čuvši zato Beg Zećo koji je ovdje živio naredio je da se dosele ovdje i dao im zemlju koju je trebalo urediti da proizvode hranu, od koje je trećina se davala Begu – priča 77-godišnji Vido Pejović i dodaje da je po njihovim pričama “oskoruša” prvi put rodila nakon 20 godina, a poslije toga svake druge godine okitila bi se svojim plodovima.

Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se dodavalo u hljeb, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

– Koliko ja znam ova oskoruša je najstarija na našem području. U gradovima je ovo voće gotovo nepoznato, pa stoga mnogi misle da je oskoruša sitna mušmula ili kruška. Njeni plodovi se jedu samo kad ugnjile – kaže Vido.

Oskoruša je bila hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi bila je zapovijest da se mora zasadivati oskoruša, zbog gladi i zdravije prehrane djece i stanovništva. To je najdugovječnije listopadno drvo, jedna od najotpornijih vrsta na aerozagađenje, njen rod ne napada nijedan parazit, pa zato ona i ne zahtijeva nikakvu zaštitu.

O oskoruši su sačuvane i neke legende.
Kelti su vjerovali da će ovo drvo reći tajne čovjeku koji želi slušati i nazivali su je “drvetom koje šapće”.
Kad se plod oskoruše razreže na dva ista dijela, dobije se unutrašnjost u obliku pentagrama i stoga se vjerovalo da treba nositi grančicu oskoruše zbog zaštite od zlih sila. Irska legenda kaže da je prva žena na svijetu stvorena od oskoruše. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending