Pratite nas

Sudbine

Dragana za nepunih 16 mjeseci rodila 2 puta dvojke: MOJ NEBOJŠA JE MAJSTOR ZA BLIZANCE

Published

on

Dragana Vasić i njen nevjenčani suprug Nebojšu Ilić su oduševili, ali i ostavili regiju bez teksta kada su ispričali svoju neobičnu porodičnu priču. Ovaj par koji živi u selu Petki pored Lazarevca, za nepunih 16 mjeseci dva puta su dobili blizance!

Dragana u šali kaže da njen đuvegija pripada nekoj posebnoj feli super muškaraca. Ona vjeruje da Nebojša posjeduje neobičnu moć i da je zbog toga u stanju da “napravi” dvojke kad god to poželi.

„Pravi je majstor za blizance. Ima još jedne iz prvog braka. To je neki fenomen. Situacija je postala ozbiljna, jer smo siromašni, pa sam prinuđena da pribegnem krajnje restriktivnim mjerama. Za tu njegovu narav „katanac” je zasad jedini lijek – dok nevješto skriva pogled zureći u pod, Draganin blagi smiješak ipak jasno nagovještava da je zaštitna mjera samo privremenog karaktera.

Ponosnom ocu očigledno prija uloga supermena, mada se ne slaže s privremenom zabranom svoje partnerke. On se ipak kočoperno hvali da mu „posao” baš ide od ruke.

„Hoće me! Za prvi put nisam imao osjećaj, ali sam u druga dva slučaja bio ubijeđen da će da bude tač daun! S jednom Slavicom sam se kladio u čokoladu. Blizance sam dobio, ali sam za „milku” od 300 grama izvisio! Umjesto svog nesvakidašnjeg talenta Nebojša ipak u prvi plan ističe neispunjenu obavezu svoje sitničave komšinice.

Prije 11 godina Nebojša je dobio prve blizance. Mateja i Luka na svijet su došli u martu prošle, a Aleksandra i Aleksa u julu ove godine. Elektrozavarivač iz Petke tako je postao jedan od rijetkih muškaraca na svijetu koji je, s dvije različite žene, iz tri pokušaja, dobio isto toliko blizanaca, piše Blic.

„Rekli su mi u porodilištu da me treba poslati u Ameriku na istraživanje. Ako će da plate rado ću „d’idem”. Ne volim da se eksponiram. Savjete ne dajem za džabaka, a tehniku čuvam za sebe. Kad varim, ja bogami i zavarim, smijući se šali se „mađioničar” iz Petke.

Prihvatajući humor svog nesuđenog supruga Dragana odbija svaku mogućnost da su njihovi blizanci plod nekakvih nestandardnih vještina.

„Sve je bilo normalno. Kakva crna tehnika, pun mjesec, bajalice i tako to. Jednostavno, ide nam od ruke – gromko se kikoće Dragana podržava šalu svog životnog saputnika.

Prve blizance ona je rodila poslije samo šest i po, a druge dvije bebe nakon svega sedam i po mjeseci trudnoće. Mateja i Luka proveli su u inkubatoru puna dva mjeseca, ali su brat i sestra, Aleksandra i Aleksa, iz njega izašli nakon samo 26 dana.
„Čudili su se i ljekari. Da kucnem u drvo ništa im ne fali. Samo jedu i spavaju. Ne priča se bez veze u narodu da su romska djeca iz nekog razloga otpornija od ostale – ponosna majka gotovo naučno objašnjava neobičnu žilavost svojih beba.
Nebojša se ipak ne slaže u potpunosti s imunološkom teorijom svoje supruge. On misli da tu nema striktnih pravila.

„Dijete je dijete. Ovi moji razbole se očas posla. Ubi ih propuh. Povukli su na mene. Mada, iskreno, možda nisam baš najbolji primjer. Ja sam ti polutan… skoro melez. Iskreno, vidi se to i po djeci. Ako se bolje zagledaš Aleksandra je malo crnja od brata, a razlika je samo pet minuta, vrteći glavom zamišljeno konstatuje Nebojša.

„Mirno spavaj, nano, sve je zaključano”, nastavlja Dragana da začikuje, ali nakon kratke pauze, namigujući iza muževljevih leđa, i umilno pjevajući, pridodaje i drugi stih popularnog evergrina -„moje srce nije, džaba ti kapije”, kao jasnu poruku da njena tek uvedena zabrana neće biti duga vijeka.

„A, šta kažeš, da probamo i treći put? Kad je bal, nek je maskenbal – šeretski odgovarajući na sopstveno pitanje Nebojša je istovremeno uz prostodušan smijeh, jednim glasnim poljupcem u obraz, konačno osujetio namjere svoje raspjevane supruge. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending