Najveća regionalna muzička zvijezda Dragana Mirković ove godine slavi 40 godina postojanja na estradi, a iza sebe ima niz hitova, projekata i inovacija koji sami za sebe govore o njenom uspjehu.

Mirkovićeva, i pored ogromnog uspjeha, velike popularnosti, ne zaboravlja Kasidol i drugare iz djetinjstva.

„U Kasidolu sam naučila koliko je divan osjećaj slobode. Obožavala sam zime jer sam mogla da se sankam. Imala sam puno drugara, a i danas se sa nekima od njih povremeno viđam. Mnogo ih sve volim.

Obožavala sam da crtam i da sjenčim grafitnom olovkom. I danas čuvam te crteže u svojoj djevojačkoj sobici. Kao tinejdžerka sam slušala stranu muziku i učila engleski jezik, a to baš nije bilo tipično za djecu na selu u to vrijeme. Uvijek sam imala više muških prijatelja. Sa njima sam se igrala kauboja i Indijanaca ili partizana i Nijemaca. Naravno, ja sam uvijek morala da budem partizanka.

Muške igre su joj presjele kada je pala sa visine od nekoliko metara i završila u bolnici…

„U školskom dvorištu sam se popela na česmu, koja je bila jako visoko. Mačevala sam se sa drugom Bobanom, nisam pogledala iza sebe, pala sam i slomila ruku. Mama i tata su se baš bili uplašili i odvezli me u bolnicu u Požarevcu. Jako me je boljelo, ali nisam zvuk ispustila, da ne bih plašila roditelje. Mama je svo vrijeme plakala u kolima, a tati nije bilo dobro. Tri mjeseca je trajao oporavak moje ruke i morali su svakodnevno da me vode u Požarevac na rehabilitaciju. Ni poslije svega toga nisam se smirila. I dalje sam bila nemirna i penjala se na najveću trešnju u našem voćnjaku. Ni sama ne znam kako sam imala hrabrosti za to. – oživjela je Dragana svoje uspomene iz djetinjstva. (Naj portal)