Sudbine
Dr. Marinko Čengić: HEĆIM IZ SANSKOG MOSTA POZNAJE PACIJENTE PO LIKU I DIJAGNOZI, ŠIJE NA “SINGERICI”, POMILUJE SVAKOG “ĆUKU” I MACU
Doktor Marinko Čengić radi kao porodični ljekar u Domu zdravlja Sanski Most. Za sebe kaže da je tipičan „seoski doktor“ koji ciklično obilazi šest terenskih ambulanti:
“Poznajem sve pacijente po liku i dijagnozama, čak i većinu seoskih pasa i maca.
Upravo radeći na terenu, Marinko je dobio nadimak Hećim, što je uobičajen narodnii naziv za doktora. To mu je dalo ideju za naziv brenda, jer Marinko svakakve zanate ima u rukama:
“Rođen sam u Kruharima, nekoliko kilometara od Sanskog Mosta, davne ili skorašnje 1963. godine. Sumnjam da je selo dobilo ime po izobilju kruha – hljeba. Žitelji su ga bijekovima više sanjali nego što su ga imali dovoljno. Odrastao sam i školovao se na selu, gdje se rintalo da bi se živjelo. Do kraja srednje škole sam osam kilometara išao pješice do škole. Medicinu sam studirao osamdesetih godina u Banja Luci.
Ljubav prema zanatima doktor Marinko je razvio uz roditelje:
“Odrastao sam uz oca, samoukog majstora – univerzalca: bio je tokar i pravio je noževe, bio je bravar, stolar… Majka je, nakon kućnih poslova, vrijeme provodila kraj „singerice“. Sklonost ka ručnom radu usađena mi je u tom periodu.
Na toj „singerici“, staroj preko sto godina, doktor Marinko izrađuje razne predmete, ali ne zna kada je tačno počeo da ih pravi:
“Nema datuma ni godine, imam osjećaj da se to usađivalo kroz čitav period odrastanja, školovanja, rada. Nikada taj poriv nije bio zbog želje da na tome zaradim. Moje društvo je dobijalo sitne poklone: privjeske, kese za sitniš ili dukate, narukvice, razne dekoracije…
Posebno se sjeća srednje škole, u koju je išao u ručno rađenim kožnim cipelama:
“Kada danas, kao ljekar, nakon vremenske distance, sam sebi to psihološki razlažem, zaključak je da je potreba za lijepim, za prenos ideje na materijalni plan, isti onaj poriv koji tjera čovjeka da drugom ljudskom biću kaže lijepu riječ, da pomiluje ćuku (psa) i macu, da priča sam sa sobom mantrajući na pozitivu i dobrotu. Bez toga bih sve doživljavao kao suhoparnu mehaniku, bez života. Eto, malo Frojda i Froma u mojoj priči.
Pored toga, doktor Marinko iz Sanskog Mosta je pun životnih mudrosti:
“Ružni životni događaji, kao što su nemaština, ratne grozote, porodični problemi, iz petnih žila se trude da od nas naprave nakaze odvojene od naše prave prirode. Problema će sigurno biti i sutra, ne moramo se ni pitati da li ih biti. To je Marfijev zakon.
I tako je svih ovih godina doktor Marinko razvijao svoj hobi, koristio razne materijale, reciklirao i pravio nove, lijepe i korisne predmete:
“Svih ovih godina, hobi, riječ koja malo kaže o stilu života, prerastao je u tihu strast i sve veću potrebu da se materijalizuju ideje koje se rađaju bukvalno na svakom koraku. Iskoriste se odbačene stvari – komad starog vunenog tkanja, vreća od jute, suha grana tisovine (endemsko drvo, zakonom zaštićeno, u narodu okićeno sujeverem i natprirodnim moćima), stari odjevni predmeti… Reciklaža starog, ali se koriste i novi materijali.
Doktoru Marinku je izrada predmeta prilično pomogla u proteklom periodu:
“Protekla godina je poremetila sve životne tokove, posao, putovanja, međuljudske odnose… Hobi je preživio i preživljava, jer se radi u zatvorenom prostoru, a ideje izviru i u karantinu.
Kako se popriličan broj proizvoda nagomilao, na inicijativu supruge i sina, studenta geodezije u Banjaluci, dogovorili su se da naprave sopstveni brend i otvore malu zanatsku radnju u Banjaluci. I kako bi ga drugačije nazvali nego po nadimku po kojem je doktor Čengić poznat među svojim pacijentima – Hećim.
“Komentari prijatelja i ljudi koji se razumeju u biznis su bili pozitivni, jer mi nudimo nešto čega nema u prodavnicama. To nisu proizvodi iz masovne produkcije već unikati, rukom rađeni. Nema tu strepnje da li će uspjeti ili ne, niti mislimo o zaradi. Mnogo mi je važnije da moj sin Arijan osjeti puls komunikacije sa ljudima, da proširi vidokrug.
Proizvodi koji izlaze iz radionice „Hećim“ imaju široku upotrebu: privjesci sa imenom nosioca (slova se ručno režu u raznim materijalima, a podloga je drvo), torbe izrađene u kombinaciji drveta, kože i jute. Za izradu torbi koriste se razne vrste drveta, kao što su orah, trešnja, šljiva, tisa, kruška i smrča. Doktor Čengić izrađuje i futrole za lovačke noževe od kože sa drvenim detaljima, srednjovjekovne kese po kojima je nastao izraz „odriješi kesu“, ukrasne flaše od kože i drveta, kožne futrole za pištolje… (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON