Pratite nas

Zanimljivosti

Dom i porodica OVO POVRĆE ĆE UČINITI ČUDA ZA VAŠU PRLJAVU RERNU!

Published

on

Mnoga povrća djeluju kao prirodna dezinfekciona sredstva, čija svojstva mogu da čiste, poliraju i popravljaju brojne predmete za domaćinstvo.

Kada je u pitanju rerna, tajno povrće koje će vam pomoći da očistite je – luk, prenosi House Digest.

Tokom proteklih nekoliko godina, vidjeli smo brojne trendove zasnovane na biljci koji su dokazali moć prirodnih sastojaka. Slično kao da koristite krastavac za uklanjanje ogrebotina sa zida, luk je iznenađujuće efikasan način da oslobodite svoju rernu od tvrdoglave prljavštine.

Sa otprilike tri miliona tona luka proizvedenog svake godine, ovog prirodnog sredstva za čišćenje sigurno ne nedostaje. Ne samo da luk može pomoći u regulaciji šećera u krvi, poboljšanju zdravlja srca i poboljšanju sistema za varenje, već može i prljavu rernu pretvoriti u potpuno besprekornu.

Zašto luk djeluje
Luk je bogat antioksidansima, ima kiselost i antibakterijska svojstva koja djeluju kao prirodna dezinfekciona sredstva protiv tvrdokornih i teksturnih mrlja. Luk je takođe mnogo manje štetan od hemijskih sredstava za čišćenje koja ćemo vjerovatno koristiti za tvrdokorne mrlje.

Posebno treba da budemo pažljivi u korištenju hemijskih sredstava za čišćenje oko uređaja koji emituju toplotu, jer većina hemijskih jedinjenja ne treba da bude izložena ekstremno visokim temperaturama. Umjesto toga, luk preuzima ulogu prirodnog čistača bez oštećenja površina, a istovremeno sprječava pojavu neprijatnih mirisa i uklanja rđu. Šta je još bolje? Luk možete koristiti kao sunđer.

Za početak isijecite veliki luk na pola. Iako veličina ili boja nisu važni, veći luk može pokriti veću površinu, čineći proces čišćenja efikasnijim. Koristeći jednu polovinu, počnite da trljate, istiskujući višak soka dok ribate.

Ako je rerna još vruća, koristite viljušku za pečenje da pomerite luk dok dodajete pritisak da biste bili sigurni da je sva prljavština uklonjena. Iako nije neophodno, možda ćete željeti da obrišete unutrašnjost rerne čistom, vlažnom krpom nakon što završite. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending