Pratite nas

Sudbine

Dok je ovaca biće i šišanja: DŽENANA ISPROSILA KUĆU U SARAJEVU, A ANA IZ VALJEVA PREKO INTERNETA PROSILA PO CIJELOM SVIJETU

Published

on

Skoro nezapaženo u javnosti je prošlo jedno saopćenje sarajevske Općine Stari Grad u vezi akcije prikupljanja sredstava za Dženanu Sokolović. Ona je prosila po Sarajevu, a onda je Humanitarna organizacija Pomozi ba. pokrenula akciju, u kojoj je za kratko vrijeme prikupljeno oko 250.000 KM.

Tada je više od 40 hiljada ljudi je učestvovalo u akciji. Dženani je od tih sredstava kupljena kuća, a iz Pomozi ba. Su kazali kako će prikupljena sredstva biti sasvim dovoljna da ovoj ženi osiguraju mirnu budućnost, kao i da će, s obzirom da se radi o izuzetno velikoj svoti novca, prebacivanje raditi planski, sve u cilju da Dženana više nikada ne bi bila prisiljena izaći na ulicu da prosi.

Dženani je u vrijeme opsade Sarajeva, 1994. godine ubijena beba u stomaku, a isti metak nakon što je prošao kroz njeno tijelo, usmrtio je i njenog sedmogodišnjeg sina Nermina. Nakon rata, prema pisanju medija, živjela je veoma teško. Predstavljena je kao odbačena i zaboravljena od svih. Živjela je sa ukupno 150 maraka primanja, sa bolesnim suprugom i dvojicom sinova te novac za hranu, lijekove i ogrjev do sada je sakupljala proseći na ulici.

Ovim povodom reagovala je saopćenjem Općina Stari Gard Sarajevo. Demantovali su navode medija. Oni su napisali slijedeće:

“Dženani Sokolović je 2015. godine na korištenje dat potpuno nov stan u novoizgrađenoj zgradi na adresi Čadordžina u Sarajevu.

Ova zgrada izgrađena je s ciljem zbrinjavanja socijalno ugroženih građana kroz projekat ‘Sistem socijalnog stanovanja’, a projekat su finansirali Općina Stari Grad Sarajevo (250.000 KM) i Evropska unija (450.000 KM), dok je implementator projekta bila Humanitarna organizacija ‘Hilswerk Austria International’.

Stambena jedinica koja je dodijeljena ovoj korisnici je veličine 50,10m2 i sastoji se od dnevnog boravka sa kuhinjom, sobe, kupatila, hodnika i terase, te ostave u podrumskom dijelu. U martu 2016. godine Dženana Sokolović dobila je i donaciju u vidu opreme stana. Humanitarna organizacija ‘Hilswerk Austria International’ donirala je stanarima novosagrađene zgrade u ulici Čadordžina mašine za veš, frižidere i električne šporete“, navedeno je.

Ekipa N1 posjetila je majku Dženanu u stanu koji joj je Opština dala na korištenje i kojeg, kako i pokazuju dokumenti jeste dobila novog na korištenje prije šest godina, ali danas je situacija u stanu drugačija, što je vidljivo i na fotografijama koje smo načinili.

Stan je pun vlage, a jedan od razloga tome je i to što ova porodica vrlo često nije imala sredstava za ogrjev. Iz Općine Stari Grad naveli su da oni subvencioniraju troškove najma stana u iznosu 100%, a zbog teških socioekonomskih prilika i nemogućnosti plaćanja te da, prema podacima Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu Općine Stari Grad Sarajevo, Dženana Sokolović je putem Općine Stari Grad ostvarila pravo na porodičnu invalidninu po osnovu poginulog djeteta, kao i pravo na zdravstvenu zaštitu.

Bez previše galame Dženanina priča je otišla u drugi plan. Osjetljiva je tema, a nisu čiste stvari.

Nije prošlo puno vremena, a stiže nova priča o prevari narodnih masa. Ovog puta iz Valjeva. I opet su majka i njena djeca u glavnoj ulozi. Internet prevaru je osmislila Ana Vojinović iz Valjeva, majka dva maloljetna dječaka i kako tvrdi njen suprug, narkomanska ovisnica.

Ova Valjevka je za skoro tri godine obmanula više od 200 ljudi putem društvenih mreža Instagram i Facebook i prevarom zaradila više od 1.500.000 dinara (oko 25 hiljada KM), uz tvrdnje da je neizlječivo bolesna, da ne može da prehrani djecu, da je član humanitarne organizacije, te i najgnusniju laž, da je jedan od njenih sinova životno ugrožen.

Prevare Vojinovićeve počele su 2019. godine, kada se na društvenim mrežama predstavila kao član humanitarne organizacije koja pomaže u prikupljanju novca za ugrožene porodice okolnih sela u Valjevu. Razotkrivena je tek prije dva dana, kada je desetine ljudi na društvenim mrežama progovorilo o zabrinjavajućim fotografijama njenog sina prekrivenog modricama po licu i tijelu, a koje je poslala upravo majka dok ih je molila za novac.

Kako je kasnije otkriveno, ona je fotografije svog modrog dječaka poslala na više od dvije stotine adresa, a zatim u glasovnim porukama objašnjavala različite razloge djetetovog stanja.

Dok je nekima uz mučki plač govorila da njenog sina čeka teška operacija zbog anemije i gušenja za koju nema novca, da mu se na licu pojavljuju bolne modrice i pečati i da joj hitno treba novac kako bi dječak preživio, drugima je tvrdila da je dijete fizički zlostavljao suprug nasilnik i da joj je novac potreban za stan u kom bi s maloljetnim sinovima pobjegla od supruga Nemanje.

Kako se sumnja, ona je zapravo premlaćivala sina da bi ga potom povrijeđenog fotografisala.

Kroz nekoliko sati su fotografije malenog dječaka u modricama, kao i poruke kojima je Vojinovićeva godinama obmanjivala narod postale viralne, a broj prevarenih ljudi koji su kao dokaz priložili prepiske i uplatnice porastao na više od dvije stotine.

Ono što je obmanjene ljude zabrinulo znatno više od novca koji su uplaćivali jesu povrede koje su mjesecima nastajale na različitim mjestima po licu i tijelu djeteta, a koje je majka uredno fotografisala kada god bi joj zatrebao novac.

Cijelu situaciju dodatno je pogoršalo javno oglašavanje njenog supruga, koji se izvinio svima koji su slali novac, a potom potvrdio da je reč o prevarama, uz objašnjenje da se njegova žena “vratila narkoticima” i da je ljude “obmanjivala uslijed narkomanskih kriza”.

Svoje neprijatno iskustvo podijelili su i ljudi koji Anu privatno poznaju i otkrili da je bila heroinski ovisnik i da je kao mlada završila u zatvoru, ali i da se istim trikovima služila i prije desetak godina, kada je u valjevskom Novom naselju, gdje i danas živi, na ulici presretala ljude i molila da joj pozajme novac!

Među onima koji su učestvovali u akciji ‘razotkrivanja’ Ane je i Sarajka Harisa Murtić. Ona se povodom ovoga oglasila na Instagramu i zahvalila se svima koji su dijelili dalje njene objave i storyje na Instagramu, a tiču se ove prevare.

Inače, Harisa je, kako je sama priznala, bila jedna od onih koji su nasjeli na prevaru Ane. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending