Zlata Petrović je u svijet popularnih uplovila zahvaljujući Hasanu Dudiću. Pokupio je ispod vašarskog šatora, te je oženio, ali je i zavolio. Baš je ludo volio, nije štedio novac ni za njen imidž, karijeru, opismenjavanje…

Slikanje za prvu ploču sa hitom “Dođi da mi ruku greješ” obavljali su u Sarajevu, jer je samo “Diskoton” odlučio da pruži šansu u to vrijeme neuglednoj I nepismenoj Zlazi Petrović. Bilo je to 1983. godine. Hasan je Zlato doveo u frizerski salon kod Ajše Mecan, koja je imala svoj salon, a usputno se bavila pjevanjem. Frizirala je u to vrijeme sve estradne zvijezde.

Zlata sjedi u stolici, kovrdžava crna kosa, Hasan predleže pundžu, a Ajša mini val i da je ofarba u plavo. Na kraju su našli kompromis da kosu ofarbaju u smeđe I da bude kombinacija lokni I mini vala.

“Haso, a šta je to mini val” – u jednom trenutku je Zlata upitala Dudića, nakon čega joj je Ajša Mecan pokazala fotografije takvih frizura. Kako se Zlati nisu svidjele, pronašli su rješenje, a dok su Zlatu sređivali Hasan je otišao po ćevape. Uglavnom Zlata je izašla kao nova iz frizerskog salona, a Kemal hadžić je uradio seriju fotografija.

Inače, pjesma “Dođi da mi ruke greješ” je bila prvi hit i lična karta Zlate Petrović,a Hasan je za nju komponovao tridesetak pjesama.

“1983. Zlata je snimila svoj prvenac sa osam mojih pjesama i prodala u nevjerovatnih 380.000 primjeraka i proglašena je za najtiražnjjeg mladog pjevača u bivšoj Jugi. Ubrzo smo se i vjenčali, a kad smo dobili sina Mikija, osjetio sam da sam dodirnuo nebo. – sjeća se tih vremena Hasan Dudić, koji je bio do ušiju zaljubljen u Zlatu.

“Kad me pitaju kako sam upoznao Zlatu, obično kažem da je ona upoznala mene. Naš fatalni susret desio se na Veliku Gospojinu, 28. avgusta 1982. Bio sam na vašaru u Loznici, kao gost, nisam planirao da pjevam, već da uživam za svoj groš. S drugarima sam razgledao šta se dešava pod šatorima, kad se ona odjednom pojavila ispred mene. Odmah je sjevnula varnica, dopala mi se na prvi pogled. Riječ po riječ, i ispostavilo se da smo se upoznali prije sedam godina, kad je njoj bilo dvanaest.

Tada smo, u Domu kulture u njenom Grabovcu kod Obrenovca, koncert imali Šaban Šaulić, Miroslav Ilić, Vera Matović i ja. Sjetio sam se da je sjedila u prvom redu i nije skidala pogled sa mene.

“Vidi kako te gleda ona mala, bacila je oko na tebe”, rekao mi je Šaban.

“Ma, idi, bježi, vidiš da je dijete”, odbrusio sam.

“Ali, to dijete će da poraste, nikad se ne zna”, uporan je bio Šaban.

Te 1982. godine Hasan Dudić je bio jedan od najpopularnijih i najtiražnijih pjevača i kompozitora narodne muzike. Bijelo odijelo, crna kožna kravata, naočare i afro frizura, oborile su s nogu raspjevanu Zlatu, koja je prije toga već imala propali brak.

Hasan Dudić je komponovao prva tri Zlatina albuma za sarajevske produkcije Diskoton i Sarajevodisk, sa tridesetak prelepih pesama: “Dođi da mi ruke greješ”, “Daj mi bože malo snage”, “Pamtiću sastanke naše”, “Plavokosi”, “Čarapanka”, “Oj Ivane, lepotane”, “Neću aga tvoja blaga”, “Ljubi me još malo”, “Ti si moje najdraže”, “Tebe imam za dane sreće”, “Kad bi hteo meni da se vratiš”, “Seti se svega”, “Srce će ga prepoznati”, “Hej mali, ne diraj me”, “Ne ljutim što odlaziš”, “S tobom bih se milovala”, “Ti si moja slatka tajna”…

“Velike pare od prodatih ploča nisam uplaćivao na račun, već sam ih dao za njenu reklamu. Ne žalim, volio sam je, Zlata je postala veliko ime i skup pjevač zahvaljujući memi i mojim pjesmama. – kazuje Dudić. (Naj portal)