Pratite nas

Sudbine

DNK kao Božićni poklon ocu: “ZDRAVO, JA SAM TVOJ SIN”!

Published

on

DNK testovi bili su učinkovito sredstvo za ponovno spajanje porodica širom svijeta. U jednoj priči, sin se ponovo ujedinio sa svojim roditeljima 32 godine nakon što je otet kao dvogodišnje dijete. U drugoj, beskućnik se ponovo susreo sa svojim sinom nakon decenija razdvojenosti.

Mnogi ljudi ni ne znaju za postojanje članova porodice dok se ne dokaže suprotno. Kad saznaju za to, njihovi ponovni susreti često su nevjerovatno emotivni.

Tako je isplivao slučaj o 78-godišnjem Džonu Pričardu, koji nije imao pojma da njegov sin Karl Benson postoji više od 50 godina. Nije znao za njega sve dok nije primio mejl od čovjeka koji je tvrdio da je njegov sin.

Benson (56) poslao je svoj DNK uzorak veb stranici koja otkriva porijeklo i dobio je šokantne rezultate. Pičard je bio još više zapanjen rezultatima. Prema BBC-ju, Benson je rekao Pričardu:

“Ti i ja imamo 100 odsto DNK odnos roditelj/dijete. Jako bih volio priliku da razgovaramo ili da se sastanem s tobom kako bismo složili posljednje dijelove slagalice.”

Pričard, koji je rođen u primorskom gradu Portkolu u okrugu Bridžend u Velsu, bio je jedan od mnogih beba koje su rođene tokom Drugog svjetskog rata. Pričard je imao teško djetinjstvo, zlostavljao ga je očuh. Sa 16 godina napustio je Vels i postao mašinovođa u Didkotu.

Ne samo da je tamo ostao pet godina, nego je tada upoznao Bensonovu majku tokom kratke romanse. Kasnije je upoznao Džil, ženu koja će mu postati supruga. U to vrijeme nije znao da je dobio sina… do 18. oktobra 2021.

“Prije nekoliko godina moj sin Džejson odlučio je da mi da DNK test iz zabave kao božićni poklon”, rekao je.

“Učinio sam to, ali nikad nisam nastavio… bilo je samo zanimljivo vidJeti pozadinu.”

To je dovelo do toga da je Benson konačno uspostavio vezu.

“S Džonovim bratancem sam stupio u kontakt preko tipa po imenu Mik Henri, predsJedavajućeg genealoškog društva ‘Brighton and Hove'”, rekao je.

“Prošao je kroz sve podatke, pronašao svoju rodicu i pitao je može li da pita Džona da mi se javi. Rekla je da, i tada sam poslao mejl u kom je pisalo: ‘Zdravo, ja sam tvoj sin’.”

U pismu je dalje stajalo:
“Potpuno razumijem da je ovo potencijalno totalna bomba i rezultat na koji niko od nas nije očekivao da ćemo naići. Ali ono što ću reći je da se sve to dogodilo prije više od pola vijeka i tu niko na mojoj strani ne može da bude povrijeđen ovim otkrićem. Jako bih volio priliku da razgovaram/sretnem se s vama kako bismo složili posljednje dijelove slagalice.”

Benson je otkrio:

“Čavrljali smo neobično prirodno i postalo je vrlo očito da dijelimo vrlo slično porijeklo, osobine, početke, stvari koje nam se sviđaju ili ne volimo.”

Nakon što je upitao za majku, Pričard je rekao da je “odmah znao da je sve došlo na svoje mjesto”.
Kad su se njih dvojica sreli, sličnost je bila nevjerovatna.

“Bilo je to najnadrealnije putovanje u mom životu. Upoznao sam čovjeka: iste visine kao i ja, velikih ruku i pomislio sam: Ovo je ispravno i pogrešno na svim nivoima”, rekao je Benson

“Bio sam jako zahvalan što je uopšte živ, a mogao je da kaže: ‘Ne želim da znam.’ Govorite o prirodi nasuprot odgoju. Imamo isti smisao za humor, obojica volimo motore, obojica se bavimo fitnesom. Nevjerovatno je da možete da budete toliko slični s nekim koga zapravo nikada niste upoznali,” dodao je Benson.

“On je sjajan dečko, stvarno smo se složili. Žalosno je samo što smo izgubili 55 godina – ali to je život”, rekao je Pričard. “On je divan dečko s lijepom porodicom i samo bih volio da sam ga upoznao prije mnogo, mnogo godina.” (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending