Sudbine

Đerđef seka iz Kiseljaka: EMINA NUHIĆ RAMIĆ VEZOM STVARA REMEK DJELA

Published

3 godine

23/01/2022

Ono što svojim rukama stvori Emina Nuhić Ramić, koja u Kiseljaku živi i vezom stvara mala remek-djela pod nazivom “Đerđef seke”, uistinu je veliko umjeće. .

“Dugo sam mislila da vez i bilo koja druga vrsta ručnog rada nisu za mene. Vjerovala sam da za sve to treba mnogo strpljenja, umijeća, što bismo rekli ‘treba da se rodiš za to’. Iz tih razloga sam izbjegavala čak i pokušati i kada sam ispred sebe imala izvrsne vezilje koje su mi mnogo mogle olakšati put učenja veza. Onda sam jednom iz znatiželje probala i zauvijek se zaljubila u ovu vještinu, kazuje Emina.

Navodi da je cijelog života okružena ženama koje se bave nekim tipom ručnog rada – pletenjem, heklanjem, ručnim vezom, te da vjeruje da ljubav prema vezu potiče od tuda.

“Poslije sam na društvenim mrežama otkrila umjetnice širom svijeta koje se bave ručnim vezom i stvaraju divne radove, što me inspirisalo da i ja predstavim svoje radove na mrežama nakon što sam završila kurs veza i usavršila svoju tehniku”, priča Emina za “Nezavisne” o samom nastanku ideje o vezu na platnu smještenom u okvire drvenog obruča – đerđefa.

Vezom se zapravo jača strpljenje, na početku je potrebno mnogo pažnje i posvećenosti svakom koraku da bi se izbjeglo zapetljavanje konca, kako bi bez problema bio uvučen u iglu ili kako bi se jedan te isti pokret ponovio nekoliko desetina puta, a mladu ženu vještih ruku pitali smo i šta je sve potrebno da bi se dobio finalni proizvod te kako dolazi do materijala potrebnog za rad.

Dalje pripovijeda kako zapravo izgleda proces nastanka jednog kvalitetnog veza.

“Vrlo često se kupci iznenade kada kažem da je rok za izradu jednog veza 30 do 40 dana, ali jedan rad ne podrazumijeva samo vez, nego mu prethodi mnogo drugih koraka. Najprije se s kupcem dogovorim o motivu, pripremim skicu na papiru ili elektronsku verziju. Kada kupac odobri skicu, biram paletu boja, platno, đerđef i onda prenosim skicu na platno. Tada slijedi vez”, priča ova kreativka.

Kada je vez gotov, završava se zadnja strana veza, slijedi fotografisanje, pakovanje, dostavljanje, prezentacija proizvoda na društvenim mrežama, a Emina navodi da je zaista dosta koraka do finalnog proizvoda koji kupci vide na mrežama. U njenim vezovima motivi prikazuju dijelove bh. tradicije i kulture, ali i brojne druge:

“Proces izrade motiva je zajednički rad kupca i mene kao vezilje. Kupac se javlja sa svojom idejom i željom, vrlo često su to personalizirani motivi, a ja kreiram skicu o kojoj se opet dogovaramo dok ne budemo svi zadovoljni i tek tada počinjem sa vezom.”

Eminu smo pitali da li je bilo situacija kada nije išlo sve po planu te da li se potkrala greška u nekom od procesa koje je potrebno ispoštovati.

“Takvih situacija je bilo više nego što bih željela (smijeh), posebno u početku, kada mi je gotovo svaki motiv bio prvi. Danas je situacija dosta drugačija, ali duboko vjerujem da svakim danom mogu nešto novo naučiti te da se sve najprije nauči iz svojih grešaka. Baš sam nedavno završila gotovo pola dosta zahtjevnog rada, ali sam na samom početku odabrala pogrešno platno pa nikako nisam mogla postići ono što sam zamislila. Odabrala sam novo platno, prenijela skicu i počela s novim radom. Sada znam kakvo platno da odaberem za takav tip rada”, objašnjava Emina.

Radovi nastali kao plod kreativnih ideja mlade žene mogu se poručiti putem Facebook stranice “Đerđef seke” i Instagram stranice “Đerđef seke – ručni vez”, te ih je moguće kupiti i na “Orea Bazaar shopu”, koji je u svoju ponudu uvrstio Eminine unikatne radove.

A Emina je radom, ali i hrabrošću da sa drugima podijeli svoj kreativni pogled na svijet postigla ugled među ljudima. Nagrade za radljivost, kako Andrić na početku priče kazuje, su joj riječi hvale koje dobija od kupaca, ali i spoznaja da ručni vez u koji je utkala rad i strpljenje postaje dio dekora brojnih domova u BiH i uspomena koje u njima nastaju. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Zaljubila se u trenera i prohodala: NAKON ŠTO JE ZAVRŠILA U KOLICIMA, MUŽ JE OSTAVIO

Predhodna vijest

Rođena da leti: MARIJA JE NAJMLAĐI PILOT U BiH

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)