U svojoj studiji “Predstava o djetetu u srpskoj kulturi” psiholog Žarko Trebješanin sakupio je brojne tradicionalne običaje i vjerovanja u vezi sa gajenjem djece.
Izdvojili smo neke od postupaka kojima su roditelji pribjegavali u situacijama kada dijete neće da progovori, prohoda ili kada loše spava:
Kad dijete neće da progovori
Najčešće se magijski potpomaže razvoj govora na taj način što se detetu daju izvesne namirnice da ih na ritualan način pojede. Kod Srba na Kosovu postoji verovanje da će malo dete koje pojede jezik ptice sojke biti govorljivo i da će znati „devedeset i devet jezika“.
U Crnoj Gori savjetuje se sljedeće: „Koje dijete ne može da brzo progovori, neka mu majka ukrade od siromaha što prosi malo kruva i da mu da izjede.“
U nekim krajevima vjeruju da dijete koje ne progovori na vrijeme, valja zapojiti vodom iz klepetuše (medenice). U leskovačkoj Moravi „kad dijete ne progovori ni poslije godinu, rano se ide u crkvu pa je mati detinja otvori. Ključevima dotakne dijete u usta, pa ih premije i onom vodom zapoji (dijete).
U Crnoj Gori i u nekim drugim krajevima, da bi dijete progovorilo, takođe se nosi oko kuće, a pri tome se izgovori određena magijska formula. Vuk Karadžić bilježi: „Kad dijete ne može da za dosta počen zboriti, treba ga u vreću staviti, pak okolo kuće triput obrnuti, a drugi ga pita: ’šta nosiš?’ a on mu odgovori: ’nosim vreću riječi’”.
U gornjoj Krajini novorođenčetu izmjere usta koncem prije prvog dojenja i taj konac zavežu u mrtvi čvor. Kad dijete napuni pola godine, odvežu ovaj čvor, pa će, misle, dijete ubrzo progovoriti.
Kad dijete neće da prohoda
Kad dijete, iz nepoznatih razloga, ne prohoda kada mu za to dođe vrijeme, u našem narodu roditelji i rođaci djeteta u tom slučaju često preduzimaju magijske mjere koje bi trebalo da mu pomognu da načini prve korake.
Da bi dijete prohodalo, ono se često prevodi preko nekog predmeta. U gornjoj Krajini dijete koje nije prohodalo valja prevesti preko sljepčevog štapa.
U istom kraju čine i sljedeće: u mladu nedjelju, prije sunca, uzmu kupinu koja je na obje strane grane u zemlju urasla, stave je na kućni prag, „pa se polagašno pro nje prevede dijete“.
U Metohiji, „ako dijete ne pro’oda na vrijeme, valja ga u mladu nedjelju triput obrnut oko kuće u vreći od kostreti (kozje dlake)“. Na Kosovu, takođe u mladu nedjelju, prije sunca, dijete metnu na lopatu, „pa ga tri puta obnesu oko kuće, jedni vukuć lopatu, a drugi držeći dete i govoreći: ’Baci leskovo, uzmi drenovo!“
U slučaju pomenute nevolje, djetetu se još, kao magijska pomoć, mijesi kravaj (hljepčić). „Ispečen kravaj iznesu pred dijete, a njemu dadu drenov prutić. Žena s kravajem veli mu: ’Baci leskove, uzmi drenove!’“
Kravajem, poznatim obrednim hljebom, kao i spomenutom basmom, djetetu se sugeriše da otpočne hodanje, odnosno da mu noge postanu sigurnije i snažnije, te da što prije učini prve željene korake.
Kada dijete krene hodati, u selima jugozapadnog Stiga, majka sipa za njim vodu, da bi ono „išlo brzo kao voda“. Često se vrši i obred presjecanja traga,užeta ili tovara, da bi dijete dalje dobro napredovalo u vještini hodanja. „Presijecanje traga vrši se uvek metalnim predmetom na taj način što se ispred djeteta povuče linija kad se zapazi da je počelo da hoda”.
Kad dijete neće da zaspi
Ako dijete ne spava dobro, ako se često budi, plače i nemirno je, vjerovalo se da je to znak da mu nije dobro i da je vjerovatno urečeno. Zato se spavanju posvećuje velika pažnja i za osiguravanje dobrog sna koriste se mnogobrojne vradžbine, rituali i tabui.
Ako dijete ima nemiran san ili ne može da zaspi, valja da mu se pod uzglavlje stavi nož crnih korica, bijeli luk (odbrana od vještica, vampira, more i ostalih demona), bosiljak, konoplja i, naročito, katranjiva krpa, koja se stavlja ispod dječje glave.
Majka često izvodi određene ritualne radnje pri stavljanju odojčeta u kolijevku, ne bi li mu obezbjedila čvrst i zdrav san. Tako, na primjer, kad stavi dijete u kolevku, rukom ga prekrsti, očita mu molitvu i zijevne iznad njega, da bi mu brzo došao san na oči.
Izvjesne uspavanke koje majke pjevaju djeci prije spavanja veoma podsjećaju na basme, i vjerovatno su se razvile iz njih, zadržavajući svoju osnovnu funkciju: da se djetetu povrati izgubljeni san.
Postoji i veći broj magijskih zabrana, tabua, kojima je cilj da se spriječi da neko ili nešto „uzme“ djetetu san. U mnogim našim krajevima, u kućama gdje ima male djece, uveče se nikom ne daje ništa iz kuće, ni vatra ni sirće ni kvasac, da djetetu ne bi time „odnijeli“ san. Kada gost ide iz kuće u kojoj ima malo dijete, on treba pri polasku da ostavi makar najmanji končić od svoje odjeće i da kaže: „Spavaj kao ja“, da mu ne bi odnio san. (Najportal)
