Pratite nas

Sudbine

Dirljiva životna priča: DOBIO JE SRCE NJENOG OCA, A ONDA JE ISPRATIO DO OLTARA

Published

on

Noseći se hrabro sa svojim bolom, jedna porodica odlučila je da drugoj porodici podari ono što sama više nije mogla imati – oca. Donirali su organe, a čovjek koji je primio pokojnikovo srce pratio je kćerku donora do oltara. Srce njenog pokojnog oca kucalo je pored nje na njenom vjenčanju, jer život piše uistinu romane…

Priča počinje septembra 2006. godine kada se glavni kuhar Majkl Stepien vraćao sa posla iz smjene u restoranu. Imao je 53 a napao ga je, opljačkao, i pucao mu u glavu momak od svega 16 godina.

Momak je uhvaćen i osuđen na 40 godina zatvora za drugostepeno ubistvo, a Majkl je završio u bolnici, u komi, bez nade za oporavkom.

Njegova supruga kaže da je porodica riješila da prihvati neizbježno i dali su dozvolu za gašenje aparata, ali, i za davanje organa, i to organizaciji koja dozvoljava da porodica davaoca i primalac ostanu u kontaktu nakon transplatacije.

Majklovo srce dobio je Artur Tomas, otac četvroro djece koga su prije transplatacije samo dani dijelili od smrti. Već 16 godina patio je od ventikularne tahikardije, i imao ušao je u sedmu deceniju života kada su mu javili da postoji srce za njega.

“Kada ste na vrhu liste za transplataciju to znači da ste zaista u lošem stanju. I naravno, kada se operacija završila, napisao sam pismo zahvalnosti porodici koja mi je produžila život – priča Artur, a objavio je “penzin rs”

Međutim, komunikacija se nije završila na tome. Nastavili su se telefonski razgovori, mejlovi, pisma, razmjenjivale se čestitke za nove godine i cvijeće za rođendane. Supruga pokojnog Majkla često je sa Arturom razgovarala i o roditeljstvu, ali nisu se sreli za sve to vrijeme tokom narednih bezmalo 10 godina.

A onda, oktobra 2015. godine, Dženi Stepien, koja je ostala bez oca kao mlada žena, sada sa punih 33, vjerila se sa svojim izabranikom. A običaj koji se praktikuje na američkim vjenčanjima, postavio se kao pitanje:

“Pomislila sam, ko će me voditi do oltara sad kad oca više nije bilo. Željela sam nešto njegovo – sjeća se Dženi.

Njen vjerenik je predložio da pišu Arturu, kog porodica po prezimenu Tomas, zove Tom, i da ga pita da li bi on bio taj koji će je predati budućem suprugu. Naravno, Tom to nije mogao da odbije.

Početkom avgusta 2016. godine Artur, Tom, gospodin Tomas, u čijim grudima je i dalje kucali srce pokojnog Majkla, Dženinog oca, ispratio je Dženi do oltara… (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending