Pratite nas

Zanimljivosti

Diplomirao kao stogodšnjak: OVO JE DESET NAJSTAIJIH OSOBA KOJE SU ZAVRŠILE FAKULTET

Published

on

Jedan po jedan, svi su izvanredni ljudi, žedni znanja i odbijanja da provedu ovaj period svog života u tihim odrazima prošlosti. Ovih deset diplomaca dokazuju da nikada niste prestari da biste prestali učiti. Svaka od osoba u nastavku teksta treba da nam bude inspiracija,

Willadene Zedan, 85
Napustila je srednju školu 1943. godine. Tada je napravila malu pauzu. Nakon mnogo godina, diplomirala je na Univerzitetu Marijana u Wisconsinu 18. maja 2013. godine.

“Pripremala sam se za novu karijeru“, rekla je prabaka o svojoj diplomi. Nakon toga radila je kao pomoćnica doktora.

Zedan, koja živi u Fond du Lac, Wisc., prvi put je krenula na predavanja na Univerzitetu Marian nekoliko godina nakon što joj je muž umro 1998. godine. Nakon što je shvatila da je “voljela atmosferu na fakultetu“, postepeno je počela pohađati četiri predavanja u semestru. Na kraju je završila studij teologije, koji joj se zbog njene snažne duhovnosti i odanosti vjeri činio najlogičnijim izborom.

Anne Martindell, 87
U junu 2002. godine, zakonodavstvo New Jerseyja uručilo je stanovnici Princetona Anne Martindell diplomu na Smith College-u u dobi od 87 godina. Martindell je ujedno i jedini Smithov diplomant koji je istovremeno dobio dodiplomske i počasne diplome.

Nakon diplome napisala je memoare pod nazivom “Nikada nije kasno“. Martindellina zanimljiva životna priča uključuje ulazak na Smith kao studentice prve godine u generaciji 1936., a potom odustajanje godinu dana kasnije po nalogu njenog oca, koji nije odobravao obrazovane žene.

Slijedila je duga i raznovrsna karijera u politici, u kojoj je obnašala dužnost državnog senatora iz New Jerseyja, direktorice ureda za pomoć Sjedinjenim Državama u slučaju katastrofe i ambasadorice Sjedinjenih Država na Novom Zelandu i Zapadnoj Samoi. Martindell je također odgojila četvero djece. 1999. godine, u 84. godini, Martindell se ponovo prijavila u Smith kao stipendista Ade Comstock i dobila diplomu iz “američkih studija”.

Charlie Ball, 89
Charlie Ball započeo je fakultet 1941. godine, ali njegovo je obrazovanje naglo prekinuto kad se prijavio da služi u Drugom svjetskom ratu. Ali Charlie nikada nije zaboravio na studije. Gotovo četvrt vijeka kasnije, 89-godišnji Ball diplomirao je na Arkansas Tech-u kao najstariji alumni u školi.

“Pridružio sam se starom Armijskom korpusu vojske i poslali su me na pilotsku obuku dolje u Teksas“, prisjetio se Ball u intervjuu iz 2012. godine. Kad je rat završio, Charlie je tu i tamo uzeo nekoliko časova i otišao raditi s ocem, ali kako su godine prolazile i kad je postao djed, znao je da želi dati primjer.

Dakle, Ball je radio s Techom na sastavljanju njegovih transkripata. Ballova ličnost učinila ga je najpopularnijim studentom. Svi su znali ko je on i svi su bili nadahnuti njegovom pričom i činjenicom da nikada nije odustao.

Mary Fasano, 89
Godine 1997. Mary Fasano objavila je vijest da je postala najstarija osoba koja je ikad stekla Harvardsku diplomu i to u dobi od 89 godina.
Fasano je radila kao radnica u fabrici šivanja u Warrenu, R.I., gdje je upoznala svog supruga Arcangela. Nakon što se rodilo njihovo prvo dijete, par se preselio u Braintree, Massachusetts.

Nakon nekoliko godina rođeno je još četvero djece, a porodica je otvorila restoran Fasano’s Diner, koji su vodili 12 godina. Nakon životnog vijeka rada, Fasano je prodala restoran, a porodični ugostiteljski posao preuzela su njena djeca. Fasano se povukla i odlučila se vratiti u školu. Počela je upisom u srednju školu Braintree 1977. godine, a srednjoškolsku diplomu stekla 1979. godine u 71. godini.

Zatim se upisala na Harvard Extension School 1979. godine, nakon što je dobila poticaj od prijatelja koji je radio na koledžu. 1993. godine, nakon 14 godina studija umjetnosti, Shakespeare-a, talijanskog i mnogih drugih predmeta, Fasano je stekla zvanje saradnika na dopunskoj školi i dobila je nagradu Santo Joseph Aurelio koja “priznaje akademska postignuća za dodiplomske studente starije od 50 godina”.

Bertie Gladwin, 90
Gladwin je postao jedan od najstarijih zabilježenih britanskih diplomaca nakon što je magistrirao povijest inteligencije na Univerzitetu Buckingham. Diplomirao je povijest inteligencije i studije Bletchley Park u dobi od 89 godina, zajedno sa suprugom, koja je tada imala 77 godina.

“Osjećam se vrlo zadovoljno kad pomislim da sam u svojim godinama magistrirao“, rekao je tada, a zatim je dodao:

“Kada imate 90 godina, sjedite okolo i ne dogodi se puno toga, tako da je važno nastaviti učiti i proširiti vidike“, kazao je.

U dobi od 60 godina odlučio je da studira psihologiju. Sa 70 godina, završio je i diplomu molekularne biologije.

“Fascinantne su teme. Radio sam ih samo zato što su me zanimale i želio znati više o njima“, dodao je on.

Wally Taibleson, 90
Taibleson je prvi put pohađao fakultet 1993. godine u dobi od 70 godina. Tada je stekao bačelor i tri magistarske diplome, od kojih je najnovije stiglo tek prošle godine, u dobi od 90 godina.

Najstariji diplomac u historiji 23. kapmusa Državnog univerziteta u Kaliforniji, Taibleson je “živa motivacija za disanje svima koji misle da se ne mogu vratiti u školu ili postići svoje ciljeve“, kaže njegov sin Jim. Prije ceremonije dodjele diploma, Taibleson je rekao novinarima da je ponosan na master diplomu koju je stekao u svom obrazovanju. Devedesetogodišnjak je rekao da živi prema citatu “sve dok učite, niste stari“.

Cliff Dadson, 93
Dadson nadahnjuje na toliko načina, služio je u Kraljevskom zrakoplovstvu za vrijeme Drugog svjetskog rata i radio kao elektroinženjer. Letio je širom svijeta da drži govore zbog nevjerovatne razine stručnosti u njegovom zanimanju. Stekao je fakultetsku diplomu u 93. godini, diplomirao je umjetnost na “Open University” i postao najstariji diplomac u Britaniji, pobijedivši našeg Bertieja Gladwina.

“Razgovarao sam sa mnogim diplomcima iz mnogih različitih nacija i porijekla, svi su bili mnogo mlađi od mene, ali u srcu sam se osjećao mladim“, rekao je Dadson o svom obrazovnom iskustvu na univerzitetu.

Allan Stewart, 97
Stewart, penzionisani zubar, stekao je četvrtu diplomu i to diplomu magistra kliničkih nauka na Univerzitetu Southern Cross u Novom Južnom Walesu.

Dr Allan Stewart akademskoj zajednici nije stran. Rođen 1915. godine, Stewart je diplomirao stomatologiju 1936. godine, ali je odlučio da se vrati u školu u zlatnim godinama kako bi sačuvao svoje mentalne funkcije. Četvrtu diplomu dobio je 2012. godine.

Twila Boston, 98
Boston je diplomirala na američkim studijama na Državnom univerzitetu u Utahu u 98-oj godini.

“Očekivalo se od nas u našoj porodici da se školujemo“, kaže Twila Boston, ali nikada nije stigla do diplome. Dakle, u 98. godini je donijela čvrstu odluku i konačno završila diplomu američkih studija na Državnom univerzitetu Utah.

Boston je najstarija osoba koja je diplomirala na državnom univerzitetu Utah i, kao takva, ima nekoliko savjeta za sve nas.

“Idite gdje god želite i radite šta god želite raditi ostatak svog života“, njen je savjet.

Leo Plass, 99
Plass je napustio fakultet 1932. kada je imao samo 20 godina. Zatim je sa 99 godina ovaj stanovnik Oregona završio ono što je započeo i to sticanjem diplome na Univerzitetu Istočni Oregon.

Plass je u tome postavio svjetski rekord. Leo Plass je napustio školu 1932. godine da bi nastavio karijeru u industriji sječe drva. Prema Plassu, plata je bila previše dobra da bi se izgubila, ali on nikada nije zaboravio svoje akademske težnje. Konačno, 2011. godine 99-godišnji Plass stekao je diplomu saradnika na Univerzitetu Istočni Oregon. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending