Pratite nas

Sudbine

Dino Klepo je besplatno u Njemačkoj zaposlio više od 25.000 ljudi: SVE TO RADIM IZ SEVAPA

Published

on

Veliki broj ljudi sa prostora bivše Jugoslavije već decenijama živi u zapadnim evropskim zemljama, gdje gastarbajterski hljeb od sedam kora, teško i mučno zarađuju uz veliku dozu nostalgije.

Razmišljanje, pa i snalaženje u prvim mjesecima nakon odlaska iz rodne grude, padaju čovjeku teško, ali zahvaljujući društvenim mrežama, makar danas, ta asimilacija je lakša, pogotovo kada imate nekoga “svog” tamo negdje. Taj neko, za preko 25.000 Balkanaca, jeste Dino Klepo, Bosanac koji godinama radi u Njemačkoj, porijeklom iz Jablanice.

Dino je omiljen među Balkancima u Njemačkoj, ali i u Austriji, Švicarskoj upravo jer im nesebično pomaže, dijeli savjete, te i upoznaje ih sa pravilima i načelima života.

Dino Klepo, Jablaničanin koji već dugi niz godina živi i radi u Njemačkoj, u internet zajednici poznatiji kao Gastarbajter, savjetuje i informiše sve one koji su došli u Njemačku, ili sa druge strane to planiraju, kako o načinu života, pravnim procedurama, pronalasku i zadržavanju posla, tako i mnogim drugim informacijama, koje mnogima olakšavaju svakodnevnicu.

Putem svojih kanala na društvenim mrežama on već skoro pet godina pomaže brojnim Bosancima i Hercegovcima, Srbima, odnosno, sa svih strana bivše Jugoslavije.
Na svom Članovi grupa na društvenim mrežama od njega svakodnevno traže pomoć i savjete vezane za posao, prijavu, vizu, stanove, porez i tome slično, a on za njih uvijek pronađe vremena.

„Ne znam ni za dan ni za noć. Stalno sam aktivan i pomažem članovima grupe korisnim savjetima. Za 4, 5 godine pomogao sam oko 25.000 ljudi da se zaposle, naravno, uvijek besplatno. Otprilike 60% su ljudi iz moje BiH, 25% iz Srbije i drugih zemalja bivše Jugoslavije.

Najveći problem je dobijanje vize u ambasadi, jer se svakog mjeseca u ambasadama na Balkanu izda oko 2.000 viza. Mogu se pohvaliti da ljudi iz moje grupe pokupe 40% svih tih termina mjesečno. Znam kako da se prijavim i naučim ljude kako i gdje da zakažu sastanke. Opet kažem – besplatno, jer ima mnogo grupa i agencija koje to nude i naplaćuju, ali ništa ne uspijevaju – ističe Dino Klepo Gastarbejter.

Dodaje i da su u Njemačkoj i dalje najtraženiji medicinski radnici.

„Poslije medicinara dolaze vozači, učitelji, ali i sve vrste zanatlija – električari, keramičari, vodoinstalateri. Veliki problem stvara i ekonomska kriza nakon rata u Ukrajini. Sada su se cijene donekle stabilizovale. Gasa ima, niko se ne ljuti, struje ima, nema nestašica. Bilo je dosta histerije, kao za vrijeme pandemije. Koliko god da je teška ekonomska kriza, i dalje se može dobro zaraditi i živjeti. Prosječna porodica, u kojoj dvoje rade i imaju 5.000 eura neto na raspolaganju, može da živi udobno. Keramičari i medicinski radnici mogu da zarade i do 4.500 – 5.000 eura. Pa to nema ni kod našeg ministra – kroz smijeh kaže Dino Gastarbejter.

Dalje pojašnjava da dolazi reforma migrantskog zakona, gdje će se olakšati i debirokirati dolazak u Njemačku za stručni kadar.

„Ko zna jezik, ima iskustva, ima školu, moći će da dođe direktno u Njemačku i ovdje sve riješi. Neki će čak moći da dobiju njemački pasoš poslije tri godine, drugi poslije pet. Potražnja za njemačkim pasošima je ogromna – nastavlja ovaj Jablaničanin.

svega toga, vole ga širom Njemačke, Austrije i Švajcarske, piše Buka.

„Gdje god da se pojavim, naši ljudi hoće da se slikaju. Pominju me u svim kafićima i na društvenim mrežama. Mrzim veličanje svog lika i vjerujem u dobro djelo. Htjeli mi to ili ne, mi Balkanci pripadamo zajedno. Dok nas dole dijele, ovdje svi zajedno živimo.

Gastarbajter je projekat koji ovog ljeta puni pet godina. Rad, viza, pravo u Njemačkoj. Od jutra do mraka neumorno se borim da sva naša djeca dobiju uslove dostojne čovjeka. Da imaju sve što im treba. Radim to svaki dan iz ubjeđenja i puno ljubavi, čemu me je naučila moja nana Bisera. Nikada nisam zaboravio svoje porijeklo i znam šta znači sevap.

Kad me neko pita kako da mi se oduži, ako treba da me počasti, ja im kažem da ne treba, a kad se snađu, da pomognu nekom drugom, kao što sam ja njima, i eto kako učinićemo svijet malo boljim. I, hvala Bogu, gastarbajteri pomažu jedni drugima – kaže Gastarbajter Dino Klepo. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending