Pratite nas

Sudbine

Desio se pravi horor: BEBU POLJUBIO BOLESNI ROĐAK, JEDVA PREŽIVJELA

Published

on

Sigurno ste čuli da djetetu niko ne smije prilaziti dok ne napunio mjesec ili dva. Ako vam se to činilo nerazumno, poslije ovog teksta ćete promijeniti mišljanje.

Događa se da beba, zbog toga što je roditelj ljubi u usta ili oliže cuclu koja je pala na pod, dobije opasne infekcije uzrokovane Humani herpes virusima tipa 1 ili 2 koje u nekim slučajevima rezultiraju teškim oštećenjima srca, mozga, jetre bubrega itd. Bilo je i slučajeva kada su djeca podlegla infekciji.

Ovaj put je maleni Noa Tindl iz Velike Britanije jedva preživio nakon što ga je poljubio bolesni rođak. Imao je četiri sedmice, kada je njegova majka Ešli primetila da mu je desno oko oteklo i suzi. Odveli su ga u bolnicu gdje mu je dijagnostikovan virus herpes simplex 1 (HSV-1), koji je još poznat kao ‘poljubac smrti’.

Uslijedila je velika borba, a maleni Noa zamalo je ostao slijep. Kako pretpostavljaju, ‘poljubac smrti’ dobio je na porodičnom okupljanju, nekoliko dana prije simptoma.

Herpes simpleks virus visoko je zarazan i prenose ga odrasle osobe koje imaju prehladu ili genitalni ulkus – osoba ne mora biti više prehlađena, ali virus opstaje u pljuvački i inficira druge.

Sličan slučaj se desio kod mame Savine. Savina Frenč-Bel bila je majka troje djece i živjela je sretno sa suprugom u Los Anđelesu. Najmlađa kćerka Sijena je napunila dvije godine i na njenom rođendanu bilo je dosta rodbine, koja je voljela da je štipka, grize, cmače i ljubi.

Nekoliko dana poslije proslave, na Sijeninom licu su se pojavile rane, kao da joj je po koži prolivena kiselina. Rane su se proširile na oči, a infekcija koja je zahvatila cijelo tjelo, ostavila je tragove krvi i na djevojčicinoj odjeći.

Ljekari su prvobitno mislili da je u pitanju ekcem, ali kada ni antibiotici nisu pomogli, shvatili su da je problem u nečemu drugom.

Sijena je prestala da jede i bila je podvrgnuta mnogim testiranjima. Utvrđeno je da joj je neko od članova porodice prenio herpes prvog stepena. Svi su bili šokirani, jer niko nije očekivao da će običan poljubac prouzrokovati infekciju i ostanak u bolnici. Srećom, nakon odgovarajućeg tretmana, Sijenino lice se isčistilo.

Herpes je izrazito opasan za male bebe, jer njihov imuni sistem nije dovoljno jak da se bori protiv infekcije, pa je zbog toga ovaj virus dobio i nadimak ‘poljubac smrti’. Ako se virus proširi na dječije organe, trećina bolesnih beba neće preživjeti, čak i pored terapiije.

Kako bi smanjili rizik da se vaša beba inficira, NE DAJTE drugima da ljube vaše dijete, a prije nego što bebu uzmu u naručje MORAJU oprati ruke. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending