Pratite nas

Sudbine

Desilo se u Mostaru: PIJAN PRIJAVIO MATIČARU POGREŠNO IME SVOGA SINA, ŽENA I PUNICA POLUDILE

Published

on

Kako je objavila Hercegovina in, prava drama dogodila se ovih dana u Mostaru. Sve je počelo rođenjem sina u jednoj porodici, a slavlje zbog toga preraslo je u dramu i umalo razvoda braka. Sve je ispričao rođak od sretnog oca, a priča ide ovako:

Moj rođak u braku je nekoliko godina i svi smo se čudili zašto još nema dijete sa svojom ženom. Pravdao se vazda te mladi smo još, te boji se žena otkaza ako zatrudni i slično. I onda konačno ko grom iz vedra neba dođe vijest da mu je žena trudna. Rođo ko rođo čim je saznao odma poletio u birtiju da se pohvali, ali i da počasti raju. Napio se taj dan ko metla, dvojica ga kući donijeli. Žena se nasekirala pravo, ali ta će hajvanu kad ne zna za sebe kako se naloko. Napala i tu dvojicu koju su ga donijeli, i ispratila ih riječima:

“Čut će on mene ujutru kada se otrijezni”.

Tu noć ustajo nekoliko puta, glava mu ko zrela lubenica. Činilo mu se da ga boli i potkošulja kako se namirio. Ustao ujutru ne zna je li pošo ili je došo. Čim je bano u kuhinju žena mu poče brojiti:
“Imaš li mozga imalo. Mjesto da si sa mnom da me čuvaš i maziš i paziš ti u birtiji s onom alašom. Dobar si im normala kada plaćaš da loču. Jadan bio pogledaj se u ogledalo na što ličiš.

On jadan samo šuti i na kraju promrlja da se neće ponoviti. I za čudo to je obećanje držao sve vrijeme trudnoće. Nije išo u birtiju ni na kafu, i ignoriasao je sve pozive prijatelja. Već su ga počeli zvati papučar i papak. Jedan dan mu liske naručili brzom poštom deset pari papuča svih boja i dezena. Napisali mu i poruku:

“Čestitamo ti si papak godine”.

Ljutno se on. Ne zna šta bi od sebe. Vago je ili održat obećanje ili otić u birtiju. Kada je već skonto da će otić žena ga zovnu i reče da joj se jedu krofne iz Mišića. On brže bolje skoči i ode bez riječi.

Došo kući i donio krofne s čokoloadom, a žena ga pitala:

“A zar nije bilo s marelicom?”

Njemu pritisak trista. Kuha u njemu kao u ekspres loncu, ali nije odgovorio ništa. I dođe taj dan kada se rodio sin. Rođo sretan ko malo dijete. Obigro sve odnio cvijeće i bombonjeru u bolnicu, a nije nikom ni javio sretnu vijest. Znao je da će ga natentati da ih časti. Nije on bio protiv časti, ali obećo jadan ženi da neće i osto je na kojoj je.

Izašla žena iz bolnice kući donijela sina. Bio je baš sretan, bio bi i više da mu se punica nije natovarila u stan. Ko fol da pomogne kćerki, a samo je sjedila i zanovijetala. Sjedili oni tako jednu večer i smišljali imena za dijete. Rođak bio za tradiocionalno u slavu dedi i predlago da se zove Ante. Žena zavrla ko mutava i neće da čuje za Antu. Hoće neko moderno, a mater joj držala stranu pa su ga naglasale i odlučili da se mali zove Tin.

Nevojko pristao na to i poklopio se ušima dok su punana i žena već tepali djetetu naš Tinčić. I tako poš’o rođo prijavit dijete kod matičara, ali po belaju sreo na ulici jarane koji su čuli sve i odmah ga uzeli u vrtikolo. Nije imo kud nego da ih počasti i tako ih se riješi. Došli oni tako u birtiju i tamo ga dočekaše na nož:

“E nismo ti se nadali nikako, ti zaboravio raju”.

On ni pet ni šes nazva svim piće, a za prvim dođe, drugo, treće i ode to daleko. Upita ga neko kako se mali zove.

“Ma nazvali smo ga Tin da je moderno, ja mislio Ante ali žena i punica hoće to modreno”.

Nisi ti normalan kada su te tako preveslale. Kakvo moderno ime kakvi bakrači. To su ti oni dali ime po puničinim roditeljima. Tonka i Nikola i eto ti modrenog imena moj Nenade, aludirajući na to da mu se nisu nadali u birtiji. I onda svi prihvatiše Nenad, a rođo pod dojmom da je prevaren i pri kafi ode u matičara i prijavi ime Nenad.

Došo kući i odmah s vrata popio jezikovu supu.

“Đe si ti, evo Tin se popiškio u gaće čekajući te.

“Nisam se vala ni ja nadao”, promrlja on i ode u kupatilo.

Nisi se ti ničemu nadao. Sram te bilo dok ja i mama ovdje čekamo ti se opet naloko. Uze ona onaj papir od matičara i mal je šlag ne trefi kada pročita ime Nenad. Sjuri se u kupatilo i htjede ga nečim ošinut po pijanoj glavi. Počela ga čupat za kosu, a u to i punica upade u kupatilo da pomogne kćerki. Sve se treslo od galame koje su njih dvije digle da je neko nazvo policiju. Pravi skandal u režiji žene mu i punice o kojem grad bruji.

Došla policija i kontali ljudi da je rođo napo ženu, a kada su ga vidili modrog i namlaćenog stariji policajac reče:

“E moj pajdo, šta si ti bogu zgriješio”.

Punica i dalje urlala i derala se da će zapamtit svoga Boga i Nenada. Kad je otišla policija i kada se sve smirilo žena mu rekla da će se razvesti ako odmah ne ode u matičara ispravit ime.

Jadan moj rođo na kraju otišo kod matičara i sve te promjene papira skupo platio. Dijete dobilo ime Tin, a njega svi od tada zovu Nenad. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending