Pratite nas

Sudbine

Darko tvrdi da su magarci dio crnogorske baštine: ĐINA, MARTA, DRINA…. SAMO SLUŠAJU MOCARTA I BETOVENA, A DAJU JAKO PUNO MLIJEKA

Published

on

Šezdeset magaraca na imanju porodice Saveljić u selu Gradina, desetak kilometara od Podgorice, žive magareću bajku, uz ozbiljnu muziku, koju slušaju od sedam do 19 sati, ali ne lenčare, već i donose višestruku korist.

Darko Saveljić je po profesiji ornitolog, koji je 20 godina išao redovno da gleda ptice na ulcinjskoj Solani. Vraćao bi se često preko Ostrosa, pored jezera, zbog atraktivnog panoramskog puta.

„Prvo sam kupio dvije magarice Martu i Drinu i na Fejsbuku objavim da imam farmu, kad post isprate sa sto lajkova, naredni sa dvjesta…Objavim: ko želi može da vidi moje magarice i nek donese kilogram mrkve kao ulaznicu. I tako to krene. Farmu sam napravio da bih zaštitio magarca od izumiranja. … Sretan sam što je danas magarac postao draga i mila životinja”- kaže omitolog Darko Saveljic,koji je nedaleko od Podgorice osnovao farmu magaraca da bi ih sačuvao od izumiranja..
Da magarci i magarice na imanju Saveljića imaju tretman kakav zaslužuju, pokazuje i sitnica da svako od njih ima svoje ime, Drina, Hajla, Mandarina, Jutro, Đina, Kremic, Muzika, More…Posjeta farmi je nedjeljom, radnim danima su organizovane posjete škola i vrtića.

“Magarac je dio crnogorske prirodne i kulturne baštine. U krševitom dijelu Crne Gore nekada nije bilo porodice da nije imala magarca, imalo ih je na hiljade. Magarci su bili da nose, rade, pomažu čovjeku…Ljudi su onda otišli u gradove, došli su motokultivatori, traktori…magarci, konji su zaboravljeni. E, ja sam se potrudio da dobiju, po meni, zaslužen tretman”, kaže Saveljić.

Od kada je otvorena, farmu je posjetilo 80.000 ljudi. Saveljić kaže da je želio da podigne spomenik magarcu, kao najzahvalnijem saradniku čovjekovom u teškom životu na crnogorskom selu, ali se opredijelio za muzej.

Na farmi Saveljića magarice muzu, a poznato je da je njihovo mlijeko lijek za sve plućne bolesti, njime se liječi takozvani suhi ili magareći kašalj.

„To je najkvalitetnije mlijeko koje postoji, kao majčino praktično, dobro za sve plućne, kožne bolesti, ima dva prosto proteina, monoglobine uglavnom. Ako se redovno pije deset dana dobro je za psorijazu, ozdravi potpuno organizam“, kaže Darko.

Litar magarećeg mlijeka košta 50 eura, a Saveljić ističe da ga redovno doniraju bolesnicima koji imaju šećer, rak, zatim dobrovoljnim davaocima krvi, medicinskim radnicima koji boluju od korone, ljeti vatrogascima.

Saveljić kaže da Ruse izdvaja od svih stranaca koji dolaze na njegovu farmu to što oni vole životinje i to se odmah vidi.

„Njemac dolazi da vidi atrakciju, drago mu je što je sve zaokruženo prirodom, a Ruse izdvaja to što vidiš da vole životinje. Nema Rusa koji je došao, a da nije pitao mogu li da poljubim magare. Imaju tu nježnost prema životinji. Ima dosta ljudi slikara Rusa koji dolaze, nekoliko njih dođu taksijem, rašire štafelaj i slikaju magarce. Tako da su slike mojih magaraca širom Rusije. Po majicama, šoljama za kafu“, priča Darko.

O Darkovoj farmi magaraca su pisali svi svjetski mediji: BBC, Loneli plant, ARD,TV Arte, Jaho, preporučio je Rajaner, postala je hit na društvenim mrežama…Kod Saveljića su odsijedali i stranci koji su im pomagali oko posla održavanje farme. Darku inače u ovom poslu pomažu i roditelji. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending