Pratite nas

Sudbine

Danas Saru slave kao heroja: UBILA JE KOMŠIJU PEDOFILA KOJI JE JURIO NJENE SINOVE

Published

on

Britanka Sara Sends izbola je nasmrt komšiju prije devet godina, zbog čega je završila u zatvoru, iako je veći dio javnosti ne krivi za zločin koji je počinila.

Majka tri dječaka uradila je to kako bi zaštitila svoju djecu od pedofila koji je uzemiravao mališane na istoku Londona, što su znali mnogi roditelji, ali nisu znali šta da preduzmu.

Zato se ona jedne noći napila (mediji navode da je popila dvije flaše vina), uzela nož i sa njim otišla kod komšije Majkla Plesteda (77), koga je izbola osam puta kad joj je otvorio vrata.

I danas joj je žao što je ubila čovjeka, ali priznaje da je sretna što je uspjela da zaštit svoje sinove.

Kako se sve odvijalo?
Do Sare su prvo došle priče da Plested dobacuje nešto dječacima uzrasta od devet do 13 godina, a onda joj je o tome pričala i prijateljica čijeg je sina Majkl pokušao da obljubi u haustoru.

Sara se tada uplašila za bezbjednost svog sina Bredlija, naročito zato što joj se on već žalio na starijeg čovjeka za koga se ispostavilo da je osuđivani pedofil.

Krajem 2014. godine dječak je došao kući vidno uznemiren tvrdeći da je “čika Majkl” pokušao da ga dodiruje i poljubi. Tada je Sara zaprijetila komšiji, ali nije postigla efekat koji je željela, jer je on nastavio da uznemirava djecu.

Kada joj je sin ponovo rekao da ga je Majkl jurio oko zgrade i dobacivao mu da će kad-tad biti njegov, Sari je prekipjelo, uzela je nož, otišla na njegova vrata i izbola ga.
Sara Sends iz Londona dobila je svega tri i po godine zatvora samo zahvaljujući činjenici da su u njenu odbranu stale mnoge majke iz kraja koje su prijavljivale seksualna uznemiravanja Plisteda.

Po izlasku iz zatvora Sara je ispričala da ju je napolju dočekalo neočekivano iznenađenje.

„Majke iz kraja priredile su mi nezaboravni doček. Smatrajući da sam heroj čitavog kraja i zaštitnik djece, kao i da sam se žrtvovala u ime svih njih, a za dobrobit djece, poručile su mi da će mi biti doživotno zahvalne. Bila sam ganuta. Ništa ljepše nisam doživjela – rekla je Sara za britanski portal San.
Ističući da je tada uradila ono što bi svaka majka uradila za svoje dijete, Sara i danas kaže da se ne kaje zbog ubistva.

„Dugo smo svi znali za komšiju da je čudan. Trebalo nam je samo da imamo neke dokaze kako bismo ga obilježili kao pedofila. Na sreću, nijedno dijete nije fizički povrijedio ili seksualno napastvovao, ali išlo je ka tome. Bilo je pitanje sata, dana, nedjelje kada bi silovao nekoga. Možda je to i uradio, a da niko nikad nije saznao. Pitala sam se u zatvoru da li je to možda istina. Znam da sam uradila lošu stvar, ali nisam loša osoba. Svoje vrijeme sam odležala, vrijeme je za novi život – kazala je Sara.

Sinovi Sare Sends izašli su iz anonimnosti prošle godine, kada su prvi put govorili kako ih je Plested seksualno zlostavljao i kako se sada osećaju zbog zločina svoje majke.

Njen najstariji Bredli, koji je tada imao 12 godina, odrekao se prava na anonimnost da bi pričao o zlostavljanju. U intervjuu za BBC News njegova mlađa braća blizanci – Alfi i Ris – uradili su isto. Imali su 11 godina kada je njihova majka ubila čovjeka optuženog da ih je zlostavljao.

Danas ovi momci imaju 19 i 20 godina i sjećaju se kada su, kao djeca, saznali šta je njihova majka uradila. Govoreći pored svoje majke, rekli su da je odrastanje dok je ona bila u zatvoru bilo teško.

„Ono što ja mislim je: Skidam kapu na učinjenom. Neću to da poričem – rekao je Bredli.

„To nas je učinilo sigurnijima. Noćne more nisu prestale, ali nam je dalo osjećaj sigurnosti jer nismo morali da hodamo ulicom razmišljajući da će on da iskoči iza ćoška – dodao je Alfi, dok je Ris takođe istakao da je bilo dobro znati da je on mrtav.

„Međutim, dešavalo nam se često da se usred noći probudimo plačući i pitajući: gdje je mama? – dodaje Ris, koji je istakao da je sretan što Sara nije dobila strožu kaznu i što je ponovo sa njima. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending