Ovih dana pokrenuta je hajka na Dritana Abazovića, premijera Crne Gore u tehničkom mandatu, na kojem igra sa mladom, uz zvuike pjesme “Šote mori šote, šote masala”. Dok pojedini hvale njegovu igru, drugi mu zamjeraju što igra uz “spornu” pjesmu jer je riječ o “Šoti” koja prema tumačenju pojedinaca govori o albanskom zločinu nad Srbima na Kosovu poslije Drugog svjetskog rata.
“Odmah zabrana ulaska u Srbiju zbog igranja uz fašističko-balističku pjesmu – navodi jedan korisnik.
“Ako je ovo muzika od pjesme “Šota” onda svi koji ste ga podržali nemate pojma šta ta pjesma Jovanoić, Milena Marković, Novica Negovanović, a na živim svi“Ako je ovo muzika od pjesme “Šota” onda svi koji ste ga podržali nemate pojma šta ta pjesma Jovanoić, Milena Marković, Novica Negovanović, a na živim svirkama je pjevaju svi izvođači…znači – dodaje jedna korisnica.
“Šota” je inače veoma popularna širom bivše Jugoslavije i predstavlja tradicionalnu narodnu igru albanskog stanovništva sa Kosova i Metohije. Snimali su je na nosačima zvuka Nenad Jovanović, Novica Negovanović, Milena Marković…
Kažu da je hajka na “Šotu” krenula nakon jedne svadbe u Srbiji, kada je prije nekoliko godina dok se na svadbi igrala “Šota” jedan visokopozicionirani političar počeo da kritikuje muzilare i prisutne goste riječima:
“Kako vas nije sramota to da svirate. Hoćete li sad da vas išamaram”.
Poslije toga po novinama kreće se sa kampanjom da je ovo pjesma koju treba zabraniti na svim radio stanicama i da svaki Srbin koji ima imalo morala ne bi smio da svira ovu numeru. Čak je pjesma skinuta i sa programa mnogih radio stanica. Sve je u javnost pustio Velimir Ilić, nekadašnji minister u Vladi Srbije.
Nakon toga u štampi su apelovali da urednici radio stanica skinu ovu numeru sa svog repertoara. Medjutim, na osnovu njihovih argumenata ne može se sa sigurnošću tvrditi da su u pravu.
Po nekim tumačenjima, nikada dokazanim, u pjesmi se veliča žena monstrum – Šota Galica. Ona je, navodno, bila ljubavnica i saborac Šabana Poluže, albanskog kačaka, saradnika okupatora koga su partizani ubili na kraju Drugog svjetskog rata. Da bi ostavila što jači utisak na njega pojavila se priča da je Šota Galica klala srpsku djecu pred njim, a onda igrala.
Na ovoj vrlo teškoj i ozbiljnoj optužbi se stalo, a da nikada se nisu konsultovali istoričari ili istražilo porijeklo pjesme, koje je čak dostupno i na Youtube ili Wikipediji.
Istina je savim drugačija; ono što je zabilježeno u istoriji jeste da je njeno pravo ime Ćerima Radiševa a ovo Šota je najvjerovatnije nadimak koji je e dobila po tome što su se dvojica vodećih albanskih kačaka borila oko nje. Šaban Poluža i njen muž Azem Galica ubijen 1924. u albanskoj pobuni na Kosovu. Šota Galica se nakon toga povukla i umrla u Albaniji 1927. godine.
Jednostavno, podaci o Šoti Galici su isuviše škrti da bi se iznosili takvi detalji kao što ih navode ovi istoričari. Sve i da su tvrdnje tačne, svoditi običaj o kojem se pjeva, a koji se prožeo kroz istoriju cijelog jednog naroda, na jednu negativnu osobu kojoj je to bio nadimak ili se tako zvala bilo bi krajnje neprikladno.
Zanimljiva je tvrdnja dekana kosovsko-mitrovičkog univerziteta Drage Malinkovića koji je iznio tvrdnju da je “Šota” nastala kao svadbeni poklon Azema Bejte njegovoj ženi Šoti.
Ipak, ni ovo tumačenje se ne može kao činjenica, ne poklapa se sa novijim istorijskim činjenicama ipjesme. A činjeni su slijedeće: pjesma je nastala sedamdesetih godina 20. vijeka, za nju je stihove napisala Radmila Todorović babić, poznata tekstautorska koja je pisala velike hitove za Miroslava Ilića, Halida Muslimovića, Biljanu Jeftić, Marinka Rokvića, Usniju Redžepovu, te za supruga Milana babića. Muzika i aranžman su djelo poznatog hitmejkera i harmonikaša Dragana Aleksandrića
Pjesmu je sredinom sedamdesetih godina napisala mlada studentkinja medicine Rada Todorović, kasnije Babić. Prema njenom kazivanju stihove je napisala nakon što je saznala da na Kosovu među Albancima (koji se medjusobno zovu Šiptari -sinovi orla) postoji jedan stari običaj da se djevojke unaprijed kaparišu i da im je već kao djevojčicama određeno ko će im biti suprug.
Budući svekar je kaparisao djevojku i ona ne smije da pođe za drugog. U slučaju da to uradi ili da se jave dva kandidata za istu djevojku, jedan od načina da se odluči kome će ona pripasti je da se oni međusobno bore za nju. Rada je pročitala da se taj običaj negdje naziva Šota (borba za djevojku).
Inspirisana time napisala je tekst i odnijela ga Draganu Aleksandriću, legendi narodne muzike.
To je njen prvi tekst za narodnjake i ulazak u taj svijet. Aleksandrić je uradio melodiju i aranžman i odabrao pjevača Nenada Jovanovića da to snimi. (Naj portal)
