Pratite nas

Sudbine

Da li je Ljubicu stigla Božja kazna: SVEKRVA ME TRUDNU IZBACILA IZ KUĆE JER JE SAZNALA DA NOSIM KOMŠIJINO DIJETE

Published

on

Ljubica iz Arilja je izbačena iz kuće za vrijeme trudnoće, a svoju je priču odlučila podijeliti s drugima kako bi učili na njenim greškama. “Moje ime je Ljubica i živjela sam u malom seoskom mjestu, okružena tajnama, skandalima i greškama koje su obilježile moj život”, pisala je Ljubica za Naj Ženu.

“U trudnoći sam doživjela najveći šok kada me je svekrva izbacila iz kuće. Taj udarac je bio težak, ali nije bio jedini teret koji sam nosila na svojim ramenima. Godinama sam varala svog voljenog muža Milana, a činjenica da je osim njega i cijelo naše mjesto znalo za moju nevjernost, donijela mi je duboku tugu i osjećaj krivice.”

Dok je pisala svoju tužnu priču, Ljubica se prisjetila da su ona i njen partner Milan zaista dugo vremena radili na djetetu te da ovdje nisu u pitanju mjeseci, već deset godina mukotrpnih i neuspješnih pokušaja zbog kojih je bila očajna, a u tim se trenucima najveće tuge okrenula se njihovom prijatelju i komšiji Zlatku koji joj je tada bio najveća utjeha.

Ipak, ova je nesretna žena shvatila koliko su njine odluke koje je donijela u trenutku slabosti i očaja promijenile tok njenog života.

“Jednog kobnog dana sam zaboravila ugasiti Facebook, a svekrva je čitala poruke između Zlatka i mene. Bila sam u četvrtom mjesecu trudnoće sa Zlatkovim djetetom. U poruci sam mu napisala: “Trudna sam. Nosim tvoje dijete, bit ću s Milanom dok ne opremiš kuću. Sad mi je lakše ići na posao”, na što joj je on odgovorio: “Oguli ga za lovu dok se ne snađemo.”

Tada je shvatila koliko je pogriješila i da nema natrag.

“Bio je to trenutak u kojem sam se suočila s vlastitom greškom i spoznajom da sam iznevjerila ljubav i povjerenje osobe koju sam najviše voljela”, napisala je.

“Vrijeme je prolazilo, a ja sam pretrpjela i gubitak bebe koju sam nosila. Veza sa Zlatkom je postajala sve gora, puna toksičnosti i bola. Sve što sam gradila na lažima i prijevari se počelo raspadati. Tada sam shvatila da je karma ili možda Božja kazna zaista stigla do mene. Ali iz te tuge i kajanja, iznikla je spoznaja o vlastitim greškama.”

Ljubica je u potpunosti ogolila dušu sa željom i nadom da će pomoći nekome da ne ponovi njene greške za koje se dan-danas kaje.

“Neka moje iskustvo bude podsjetnik na važnost donošenja ispravnih odluka, održavanja moralnih vrijednosti i brige za one koje volimo”, pisala je Ljubica. (Naj portal)

;

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending