Pratite nas

Sudbine

Da li je ispravno postupila: NAKON ŠTO SE RUGALA BESKUĆNIKU, MAJKA JE NATJERALA KĆERKU DA SPAVA VANI POD ŠATOROM

Published

on

34-godišnja samohrana majka iz sjeveroistočne Engleske otišla je na Reddit kako bi otkrila je li njena roditeljska odluka možda bila preoštra

Majka je objavila priču o tome kako je kćerku naučila vrijednu lekciju nakon što je bila gruba prema beskućniku Mnogi su je podržali u njenoj odluci, iako su se javili neki koji su to prozvali – zlostavljanjem djece

Jasmine (16) snimila je video svoje sestre Jessice (14) kako grdi beskućnika koji je jednostavno tražio sitniš. „Prestani žicati novac. Sam bi to zaradio da nisi toliko lijen i da ono što zaradiš ne trošiš na alkohol.“ – govorila je.

Kada je beskućnik ipak pokušao izmamiti malo samilosti i požalio se na hladnoću, nje odgovor je bio:

„Da, ljudi kampuju iz zabave, čak i u decembru. Ne možeš se žaliti, živiš nečije praznike.“

Ranije u svojoj objavi majka je spomenula kako joj je suprug preminuo dok je ona bila trudna s mlađom kćerkom, a porodica je jedva preživljavala od plaće do plaće.

„Poenta je da znam koliko je teško biti na dnu društva“, rekla je majka, „a i moje kćerke to znaju, zbog čega sam bila ljuta na postupke svoje mlađe kćerke.“

Majka je zatim krenula u akciju. Pronašla je beskućnika, natjerala Jessicu da mu se izvini, dala joj je novac da plati (20 funti, oko 50 KM) za hotelsku sobu za njega (za jednu noć) i prijavila je da volontira u banci hrane.

Ali, to nije sve. Budući da je Jessica bila toliko odlučna da ljudi idu na kampivanje radi zabave tokom hladnih zimskih noći u Engleskoj, dala je svojoj kćerki izbor da prespava u šatoru vani preko noći ili da joj oduzme telefon dok ne prođu praznici. Jessica je odabrala noć u šatoru.
Njena majka je postavila šator s dekama i vrećom za spavanje, a Jessicu smjestila u vrt u dvorištu. Također je stavila natpis na vrata Jessicine spavaće sobe s natpisom

„Zatvoreno zbog praznika“ i spavala je u kćerkinoj sobi s pogledom na šator u slučaju da nešto pođe po zlu. Ujutro je Jessica plakala kako je užasno probuditi se na hladnoj prostirci, a san joj remete ptice.

Nakon što je majka utješila kćer, pitala je bi li htjela to raditi svaki dan kao što beskućnik mora, a njen je postupaka postigao svoj cilj: kad se jednog poslijepodneva vratila s posla, Jessica je spremala obilan obrok kako bi donirala beskućnicima koji su živjeli na cesti blizu njihove kuće.

Kad su se pojavili majčina sestra i nećak, Jessica je razgovarala sa svojim bratićem o tome što se dogodilo. Nakon što je čula priču, Jessicina teta smatrala je da je kazna prestroga te kako bi izvinjenje i 20 funti bili dovoljni – premda je Jessica zakolutala očima i bila neiskrena u svone izvinjenju kada je to učinila. To je navelo majku da se preispita, zbog čega je objavila priču na Redditu.

Presuda na Redditu?
Osim nekoliko njih koji su tvrdili kako je kazna zapravo zlostavljanje djece, redditori su zapravo imali puno pronicljivih komentara. Korisnik ChaosofaMadHatter istaknuo je da je majka svojoj kćerki dala izbor, koji je na kraju bio poučan za Jessicu. To se direktno suprotstavlja argumentu da se radi o zlostavljanju djece, jer je Jessica odabrala svoju kaznu i nije bila prisiljena spavati vani. Majka je također postavila šator i učinila njeno spavanje što je moguće ljepšim. Buđenje u hladnom šatoru nije zlostavljanje djeteta.

Drugi korisnik, Chance_Historian_333, pohvalio je majčino roditeljstvo te korištenje prilike da pomogne svom djetetu da iskusi nevolje druge osobe. A upravo je to Jessica učinila — naučila je koliko je beskućniku bilo teško. Zapravo, bolje joj je bilo u tom šatoru nego beskućniku, a njena reakcija na cijelo iskustvo je ono što učvršćuje ovo kao trenutak dobrog roditeljstva.

Korisnik rocketeerH također je pohvalio majku jer je svoju kćerku naučila vrijednu lekciju poniznosti, nazvavši njen postupak „A+ roditeljstvo“.
Možda bi Jessicina teta trebala nešto naučiti i otići na kampovanje sa sinom na neko vrijeme. Naime, premda svako roditeljsko iskustvo neće biti zabavno, ovo se čini posebno zadovoljavajućim za mamu koja je samo htjela da njena kćerka nauči važnost empatije. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending