Završio je Gimnaziju u Jablanici, a sa izradom nošnji krenuo je kada je za kulturno-umjetničko društvo trebalo napraviti određene komade za potrebe jednog koncerta.
“Tetka mi je pokazala te prve korake u vezi sa šivanjem i jedna prijateljica koja me je naučila svemu ostalom jer je dugo godina radila u fabrici kao šnajderica, a zanimljivo je to što nemam niti jedan završen kurs za šivanje i krojenje – priča Mirza i dodaje da mu je tetka poklonila mašinu za šivenje i od tada u njegovoj radionici nastaju prelijepe tradicionalne nošnje i zahvaljujući njegovom zalaganju tradicija se čuva od zaborava. Želja mu je, kaže, da jednog dana otvori muzej narodnih nošnji.
Priča kako se njegova ljubav prema narodnim nošnjama rodila zahvaljujući folkloru koji aktivno igra već 19 godina, te kako je svaka nošnja kao njegova vlastita, posebna i veoma draga.
“Poželio sam da napravim neku nošnju za sebe i evo 10 godina kasnije u svojoj kolekciji imam više od 50 kompleta narodne nošnje. Izrađujem kako bosanske nošnje, tako i nošnje iz regiona, sve zavisi od potreba kupaca – pojašnjava za “Faktor” sagovornik.
Pitamo ga šta je najzahtjevnije uraditi, te koji dijelovi nošnji uzimaju najviše vremena.
“Uvijek je najzahtjevniji ručni rad, kada je upitanju neki vez ili vez srmom, to zna da bude dosta zahtjevno, traži dosta vremena i strpljenja. Svaka nošnja sadrži više odjevnih predmeta i sačinjena je iz više dijelova. Neke sadrže i do petnaest dijelova, a malo je teško izdvojiti najljepšu jer svaka za sebe priča određenu priču prošlog vremena – kazao je Mirza.
Na pitanje da li znamo čuvati svoju tradiciju i da li je cijenimo, Mirza odgovara:
“Mislim da je tu najveći posao na nama koji se time bavimo, da tu tradiciju predstavimo na najljepši način, da objasnimo ljudima zašto je to tako, zašto su se određeni dijelovi baš tako nosili. To je duh naših predaka, koji mi pokušavamo da oživimo i vratimo ga u punom sjaju. Tako da dok god mi na pravi način budemo predstavljali tradiciju, ljudi će je znati čuvati i poštovati. (Naj portal)
