Kapetanova kula u Bihaću, nacionalni spomenik BiH, jedan je od najstarijih kulturno-historijskih objekata u gradu na Uni. Ovdašnji historičari ne znaju mnogo o ovoj građevini jer ne postoji dovoljan broj historijskih izvora iz kojih bi pouzdano crpili podatke o tačnom datumu njene izgradnje. Prema jednim izvorima ona datira još iz 13. stoljeća, dok neki drugi izvori ukazuju na to da ona potječe iz 18. stoljeća.

Karakterizira je specifičan geografski položaj, koji je specifičan za sve fortifikacione objekte tog doba koji su uglavnom građeni na uzvišenjima, odnosno gradinama odakle se mogla kontrolisati šira okolina grada. Mnogobrojni su primjeri na području Bihaćke krajine koji ukazuju na ovakvu gradnju.

“Jedan od najzanimljivijih događaja vezan za Kapetanovu kulu jeste to da je prilikom najezde tatara Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV boravio ovdje u kuli i stanovništvo Bihaća ga je zaštitilo, a on je u znak zahvalnosti Bihaću dao status slobodnog i kraljevskog grada. Uz tu priču vezana je i priča o čuvenom pelikanu koji se nalazi uklesan u Kapetanovoj kuli. Pretpostavlja se da je kralj Bela IV obilježavao tim simbolom mjesta u kojima je boravio i koja su mu pružila spas u određenom momentu – pojašnjava magistar historije i direktor Muzeja USK-a Dino Dupanović.

Nakon tog perioda kula je nastavila i dalje da služi onoj svrsi zbog koje se tu i nalazila. Po dolasku Osmanlija, odlučeno je da zidine oko kule i sama kula bude ostavljena da egzistira kao strategijski najvažniji punkt ispred mosta preko rijeke Une na samom ulazu u grad i tu se nalazilo sjedište Bihaćke kapetanije.

Preživjela je rušenje bedema i objekata bihaćke tvrđave nakon austro-ugarske okupacije iz razloga što je tadašnjoj vlasti bila potrebna za funkciju zatvora što se nastavilo i u Kraljevini Jugoslavije i tokom Drugog svjetskog rata.

“Kapetanova kula je nakon odlaska Osmanlija imala dosta mračnu stranu i ulogu kada je služila kao zatvor. Najtamniji period njene povijesti desio se tokom Drugog svjetskog rata, kada je ovo područje služilo ustaškim vlastima kao zatvor, gdje su najčešće internirani nepoželjni stanovnici Bihaća, a nakon toga ubijani – navodi Dupanović.

U tom periodu izvršene su određene prenamijene na Kapetanovoj kuli, kada su dodani određeni prozori, neki su zazidani, tako da je ona promijenila svoj provobitni izgled. Godine 1950. godine tadašnja vlast je ukinula status zatvora i kula je ustupljena Muzeju Pounja koji je tada bio u samim začecima svoga rada i od tada ona služi kao mjesto gdje se nalaze stalne muzejske postavke.

“U međuvremenu kula je prošla kroz različite procese renoviranja, a posljednji put je renovirana i obnovljena 2021. godine kada je puštena u rad s pet stalnih postavki. Danas je dostupna za sve posjetitelje, odnosno za muzejsku publiku – kaže Dupanović. (Naj portal)