Pratite nas

Razglednice

Crkva u Srbiji sagrađena ‘na Vražjem kamenu’: MJEŠTANI KAŽU DA JE UKLETA, ALI POMAŽE NEROTKINJAMA

Published

on

Dva kilometra od Trgovišta na samom jugu Srbije nalazi se jedna malena crkva u kojoj se niko ne vjenčava niti se obavljaju sakramenti. Istovremeno, mještani pričaju kako “crkva pomaže ženama da dobiju potomstvo”.

Crkvica je posvećena Presvetoj Bogorodici. Stijene koje ju okružuju jako sliče Đavoljoj varoši u okolici Kuršumlije. Do Vražjeg kamena nije nimalo lako doći. Svako ko se uputi onamo, suočava se s kamenim putem koji okružuje gusta šuma.

Za crkvicu se procjenjuje da je izgrađena u 14. vijeku te da je dao izgraditi vlastelin Dejan Marković, zet cara Dušana. Legendi vezane uz ovu crkvicu, te ovaj živopisni kraj ima dosta, no najpoznatija je jedna koja se prepričava doslovno sa strahopoštovanjem.

Prema uvriježenoj legendi, dvoje mladih iz ovog kraja zavoljeli su se iskrenom ljubavlju te su se odlučili vjenčati upravo u toj crkvici jer su se u njenoj okolini sastajali u tajnosti jer njihovi roditelji nisu odobravali njihovu ljubav. Djevojka je bila lijepa i jako siromašna, dok je mladić bio jedinac iz dobrostojeće porodicei. Kako je vrijeme odmicalo, dvoje zaljubljenih vidjeli su da roditelji ne odustaju od tog da ih razdvoje pa su odlučili zakleti se na vječnu ljubav baš kod te iste crkvice.

Nakon zakletve, roditelji nisu više imali drugog izbora nego napraviti svatove. Pošto je vjenčanje u crkvici bilo završeno, svatovi su vani po tamošnjem i tadašnjem običaju uzjahali konje. Mladoženjin konj se uplašio svatovske muzike te je otkasao prema provaliji zajedno s mladoženjom.

Mlada je potrčala prema provaliji i ne razmišljajući ni trenutka skočila za svojim voljenim u provaliju. U času je veselje svatova zamijenila tuga i jauk. Nikada se više niko tu nije vjenčao, jer prema narodnoj predaji se kaže da ta crkvica “nije na radost građena”.

Postoji još jedna manje poznata legenda, a seže u doba same gradnje crkvice Presvete Bogorodice. Pokraj rijeke koja u blizini protječe, mještani su zidali crkvu. Ali, što god su preko dana sazidali, vrag je preko noći odnosio na samu liticu gdje je crkvica i sagrađena.

Unatoč tom događaju, u narodu kruži i lijepa priča vezana za samu crkvicu Presvete Bogorodice. Svi mladi bračni parovi koji u želji za potomstvom hodočaste to mjesto, poslije će se obradovati prinovi u porodicii.

Prema jednoj predaji, đavoli su htjeli preokrenuti Pčinje koja ispod teče, prema Bugarskoj, i zato su kod sela Šajince pokušali spojiti njene obale. Sa pčinjskih su brda dovlačili čitave stijene, ali ćudljivu rijeku nisu mogli pobijediti. Najzad su otišli u Končuljsku klisuru, prema Kosovskom Pomoravlju.

Ondje su među kamenjem našli pravi gorostas. Uprtili su ga na leđa i vratili se nazad. No, kamen je bio veoma težak pa su se na putu često odmarali. Kad su stigli blizu Trgovišta, zapjevali su prvi pijetlovi. Đavoli su onda bacili kamen pored jedne vodenice i nestali. I tako je tog jutra pored rijeke osvanuo Vražji kamen. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending