Razglednice

CIJENE LJETOVANJA U ALBANIJI: Najjeftiniji rahatluk na Balkanu, a more najčistije!

Published

3 godine

10/07/2021

Iako su još uvijek glavne ljetne destinacije balkanskih naroda Crna Gora, Hrvatska, BiH ili Turska, čini se da Albanija postaje jedna od najatraktivnijih turističkih destinacija.

Upravo je Albanija, do skoro potpuna misterija turistima iz balkanske regije, sada jedna od ljetnih želja mladih sa prostora bivše Jugoslavije. Veliko interesovanje za albansko primorje započelo je prije nekoliko godina, nakon čega su počele stizati sjajne vijesti o uživanjima I nezaboravnim ljetoamnjima u Albaniji.

U Albaniji su destinacije različite, baš kao i cijene koje možete očekivati. Ono što gosti iz BiH ili Srbije najčešće biraju su Orikum i mjesto Radhime kod Valone, kao i niz manjih mjesta na potezu između Valone i Sarande poput Himare, plaže Borsh, Lukove ili mjesta Dhermi koje je popularno među mlađim gostima – kaže za Nova.rs Boris Firicki sa sajta Albanija.rs.

U Orikumu, mjestu koje se nalazi na samoj granici Jadranskog i Jonskog mora, u centralnoj Albaniji, za smještaj u apartmanima u julu i avgustu, kada su cijene najviše, potrebno je izdvojiti oko 50 eura za apartman za četiri odrasle osobe, kaže Boris.

“Sa druge strane, hotelski smještaj je za nijansu skuplji i cijene za dvokrevetnu sobu sa uključenim doručkom se kreću od 45 do 60 eura – ističe on.
Međutim, na jugu albanskog primorja cijene su niže – kreću se od 20 do 50 eura za apartmanski smještaj, odnosno oko 40-50 eura za hotelski smještaj, a sve u zavisnosti od udaljenosti od plaže, sadržaja, nivoa opremljenosti hotela ili apartmana.

U poređenju sa 2019. godinom, ipak se može zaključiti da su albanski ugostitelji ove sezone podigli cijene. U posjeku za desetak procenata.

Promjena cijena je bilo uglavnom kada je u pitanju apartmanski smještaj, te je za apartmane u Ksamilu ili Sarandi prošle godine bilo potrebno izdvojiti 30-40 eura dok je ove godine ta cijena oko 50 eura po noći. Kada su u pitanju all inclusive kompleksi na sjeveru Albanije, u odnosu na prošlu godinu, tu nije bilo promjena i cijene se kreću od 50 do 60 eura za all inclusive uslugu po danu po osobi – navodi Boris Firicki.

Nema poskupljenja ležaljki u odnosu na prošlu godinu, kao ni hrane ni pića.

“Kada su u pitanju ležaljke, u samom piku sezone, odnosno u julu i avgustu, za komplet ležaljki sa suncobranom na sjeveru zemlje, u letovalištima poput Drača i Golema, potrebno je izdvojiti od 500 do 700 leka. Sa druge strane, komplet ležaljki je na jugu nešto skuplji pa je u Sarandi za komplet po danu potrebno izdvojiti od 600 do 1.000 leka, u Ksamilu na najpopularnijim plažama i do 1.200 leka – kaže Boris.

Cijene u restoranima na albanskim ljetovalištima su korektne. Na jugu Albanije, u ljetovalištima Ksamil, Saranda, Himara i drugim za ručak za četiri osobe u nekom od restorana na obali potrebno je izdvojiti u prosjeku oko 40 eura i to za obrok koji uključuje piće, salatu, kao i obrok uz morske plodove ili drugo glavno jelo.

Gazirana pića u restoranima koštaju oko 1 euro, kafe do 1.5 euro, domaća piva oko 1.5 do 2 eura, domaća rakija 1 euro, dok je u restoranima za pola litra domaćeg vina potrebno izdvojiti od 4 do 7 eura. Takođe, uvijek su tu i fast food restorani u kojima obrok košta oko 2 eura po osobi.

Na jugu Albanije cijene su više u prosjeku za 20 posto.

Marketi u Albaniji su jeftiniji od srpskih ili bosanskih. Jedino sui m skupa vina, skuplja su za oko 40 posto od cijena kod nas. Ali, I za to ima rješenje. Naime, na pijacama u ljetovalištima uvijek možete kupiti vina lokalnih proizvođača po cijenama od oko 300 do 500 leka za litar. Naravno, neizostavna stvar je sjajno domaće maslinovo ulje koje takođe možete kupiti na pijacama u Albaniji. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Smatra se najljepšim na Balkanu: GRAD SA HILJADU PROZORA

Tagovi:albanija apartman cijene istaknuto ljetovanje odmor

Sljedeća vijest

Trebinjske razglednice: DOLAP ILI “KOLO” IZUM KOJEG SU SA NILA U HERCEGOVINU DONIJELE HADŽIJE

Predhodna vijest

Remek djelo: ZAMAK OD PIJESKA U DANSKOJ

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)