Pratite nas

Sudbine

Cijeli život proveo u magli: NA STRIČEVOJ SAHRANI SAZNAO DA MU JE ON BIO OTAC

Published

on

Amerikanac Demijan Delune otišao je u drugu državu na stričevu sahranu i vratio se kući sa saznanjem da mu je on zapravo biološki otac, iako je tehnički, pravno, bio otac od dana njegovog rođenja.

U Sjevernoj Karolini, ako žena zatrudni i zakonito je u braku, njen muž se upisuje u rodni list kao otac – barem je to bio zakon kad je Demijan rođen. Nije, kako kaže, siguran je li to i danas slučaj.
“Moja majka je bila udata za mog ‘strica’ kad sam se rodio, iako više nisu bili zajedno. Bili su razdvojeni neko vrijeme i ona je živjela i bila u vezi s mojim ‘ocem’, njegovim bratom. Budući da je još bila u zakonskom braku s DŽonom, mojim ‘stricem’, po zakonu je njegovo ime bilo u mom rodnom listu – prisjeća se američki autor Demijen Delune.

Kada je pitao majku zašto je Džonovo ime navedeno pod ocem, ona je samo promrmljala nešto. Nikada mu nije rečena istina sve do dana kada je Džon umro.

“Moj deda se malo previše napio u noći kad je bdio i rekao mi je istinu. Prošlo je već sedam godina i još razmišljam o tome da li bi moj život bio drugačiji da sam odrastao znajući ko mi je pravi tata i da li bi se stvari promijenile da mi je data prilika da ga poznajem kao oca umjesto da ga gledam kao strica. Iskreno, vjerobatno ne. S njim sam proveo približno isto vrijeme kao i sa tatom i nije se prema meni ponašao ništa drugačije nego prema svojoj biološkoj djeci. Iako sam i ja bio njegovo biološko dijete – kaže Demjan.

Djeda mu je rekao da je Džon znao da je on njegov otac, ali je to držao za sebe.

Delune je zahvalan na vremenu koje je proveo s Džonom, čak i ne znajući ko je on zapravo, jer su ti trenuci bili oni u kojima nije bio izložen Frenku, ‘lažnom ocu’, i njegovom zlostavljanju, a kasnije i zlostavljanju od strane očuha, Čarlsa…

“Kako sam ostario i dobio vlastitu djecu te ih odgajao uz pomoć žene, koja im nije biološka majka, shvatio sam da se ne radi nužno o tome ko je u krvnom srodstvu, a ko nije, radi se o tome ko se pojavi. Nisam imao pojma da je Džon moj biološki otac sve dok nije otišao. Naravno, znao sam da je biološki povezan sa mnom, ali to nije bilo ni važno. Čak ni tada nije imao nikakvu stvarnu obavezu da provodi vrijeme sa mnom, barem ne zakonski. Mogao je da me ostavi kući da patim i niko ne bi ni okom trepnuo. Ali nije – kaže on.

Ni žena ni on nemaju nikakvu porodicu o kojoj bi mogli da govore, a sa kojom imaju bilo kakve veze, osim djece. Ali to ne znači da nemaju porodicu. Dovoljno su, kako kaže, sretni da su konačno našli vlastitu porodicu kojoj je stalo do njih i koja želi da bude dio njihovih života.

“Podržavaju nas u dobru i u zlu, onako kako porodica treba. Nažalost, bila je potrebna smrt da shvatim ko mi je pravi otac, ali bolje ikad nego nikad. Najveću lekciju koju sam naučio, jer sam život proveo ne znajući ko mi je zapravo otac, došla je od mog djeda koji je proveo godine života noseći u sebi tajne svoje djece, preuzimajući njihov teret, zločine koje su počinili i osjećajući se krivim zbog toga kako su ispali kao odrasli. Bilo mu je teško da uživa u životu zbog svoje djece i njihovih tajni, a ja odbijam da živim na taj način. Neću dopustiti da moja porodica ili bilo ko drugi diktira uslove moje sreće – ističe Demijan. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending