Pratite nas

zdravlje

Cherimoya, egzotično voće koje možete uzgojiti i kod kuće: Pomaže u borbi protiv raka, parazita i kožnih bolesti

Published

on

 Cherimoya je zanimljivo egzotično voće koje potječe još od starih Inka, a toliko je kvalitetno da su ga nekada smjeli jesti samo vladari. Poznata je još i kao tropska jabuka, a okus joj je kombinacija banana, ananasa i kokosa, dok nekima čak ima okus i slatke žvakaće gume.

Cherimoya (čerimoja) je kod nas još relativno nepoznata biljka. Ovo egzotično voće potječe od roda Annona, porodice Annonaceae. Voćka je porijeklom iz Južne Amerike, točnije s Anda. Uspijeva u suptropskim područjima diljem svijeta, a najveći komercijalni proizvođač danas je Španjolska.

Listovi su joj dugi od 5 do 25 centimetara, a širine od 3 do 10 centimetara i uglavnom su zašiljeni na krajevima te zaobljeni u blizini stabljike lista. Listovi su prekriveni dlačicama. Stabljika je vlažna i drvenasta, a može narasti i do 9 metara, ali se najčešće orezuje na oko 5 metara radi lakšeg njegovanja.

Stablo ima vrlo blijedo zelene, mesnate cvjetove. Dugi su tri centimetra s vrlo jakim voćnim mirisom. Svaki cvijet ima tri vanjske, zelenkaste, duguljaste, pupoljne latice i tri manje, ružičaste unutarnje latice sa žutim ili smeđim sitno matiranim dlačicama izvana. Cvjetovi se pojavljuju na granama nasuprot listovima, pojedinačno, u paru ili skupinama od po tri. Pupoljci su dugački 15–18 milimetara, pri dnu širine 5–8 milimetara.

 Plod

Ovo egzotično voće veličinom je slično grejpu i ima kremasto, bijelo i slatko naborano meso unutar kojeg se nalazi obilje velikih crnih sjemenki. Omeđeno je zelenom, tvrdom kožom. Koža i sjemenke otrovne su kada se zdrobe, tako da nisu jestive kod ovog voća.

Egzotika ovog voća nalazi se i u izgledu kojega možemo usporediti s artičokom, ali i jagodom, dok joj je okus sličan banani, kokosu i ananasu. Osim toga, često se uspoređuje s okusom slatke žvakaće gume.

Drvo uspijeva u tropskim područjima na visinama od 1.300 do 2.600 metara nadmorske visine. Iako je osjetljivo na mraz, zahtijeva i razdoblja nešto hladnijih temperatura. U mediteranskoj regiji uzgaja se uglavnom u južnoj Španjolskoj, Portugalu i Italiji.

Mlada stabla trebaju biti smještena u razmacima od 7,5-9 metara obogaćena organskim materijalom. Prvih nekoliko godina mlada se stabla navodnjavaju svakih 15 do 20 dana, osim zime, kada ih treba pustiti da miruju. Idealno bi bilo oko 4 mjeseca. Isto tako navodnjavanje se prekida čim plod počinje sazrijevati.

Drvo cherimoye u velikim je količinama otporno na nametnike.

Nutritivne vrijednosti

Cherimoye u sebi sadrže visok nivo vlakana, željeza i niacina. Sadrže i snažne citotoksine, bogate su vitaminom C, prirodnim antioksidansom, ali i vitamina B6, a u sebi ne sadrže kolesterol. Ovo voće pruža visoku razinu kalija, minerala, bakra, magnezija i mangana, kako navodi Healthline.

Neka od ljekovitih svojstava cherimoye su da pomaže u borbi protiv raka, koristi se protiv parazita, ali i protiv kožnih bolesti. Ovo voće pomaže jačanju organizma, pomaže tijelu da se odupre infekcijama te u kontroli otkucaja srca i krvog pritiska.

Uzgoj cherimoye kod kuće

Crne sjemenke operite i ostavite nekoliko dana da se osuše. Zatim ih posijte u posudu i pokrijte slojem zemlje debljine oko 1 cm. Za sjetvu je pogodan tresetni supstrat pomiješan s pijeskom ili gotov sjetveni supstrat. Umjerena vlažnost i toplina pomoći će da sjemenke brzo proklijaju.

Mlade biljčice zalijevajte samo dobro odstajalom, mlakom vodom, redovito i umjereno, a kod starijih pustite da se zemlja između dva zalijevanja malo osuši. Počnite prihranjivati tek kad se sadnice dobro razrastu, u ljetnim mjesecima jednom tjedno, a zimi je dovoljno svaka četiri tjedna.

Za uzgoj cherimoye najpogodnije je mjesto na osvjetljenom prozoru. Ljeti joj odgovara sunčano i zaštićeno mjesto na otvorenome. Mlade biljke ipak treba u početku zaštititi od izravnog sunca.

Pogodna je svaka uobičajena zemlja za lončanice, tresetni supstrat ili mješavina treseta, gline i pijeska. Mlade biljčice presadite pojedinačno kad izrastu do visine od 10 cm. Kasnije ih presađujte svake dvije godine. Upotrijebite glinene cvjetne lonce. Prije presađivanja na dno naspite sloj glinopora ili šljunka za odvodnju. Budući da će cherimoya vremenom izrasti u vrlo veliku biljku, savjetujemo vam da je na vrijeme orezujete, navodi Sfgate. (Najportal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending