Pratite nas

Sudbine

Čast joj je da je poznata kao škrtica: OVA ŽENA JE TOLIKA CICIJA DA JE NAGOVORILA MUŽA DA JOJ IŠČUPA ZUB, JER JOJ JE ZUBAR PRESKUP (Video)

Published

on

Karen Hern nikad nije potrošila više od 72 eura u jednoj transakciji, stoga je ponuda zubara za nju bila astronomska. Odlučila je potražiti pomoć među savjetima na internetu te je na kraju dala suprugu da joj iščupa zub.

„Ježim se od ideje trošenja novca. Suprug mi kaže da ponekad odem predaleko, a moj sin Kameron, koji ima 30, kaže da sam opsjednuta, ali i on je štedljiv – komentarisala je 59-godišnja Karen.

Čast joj je da je poznata kao škrtica, iskrena je.

„Ne bih se razbacivala novcem ni da imam milione. Ako mogu dobiti nešto besplatno, onda i hoću. Štedim kupone, mijenjam se sa komšijama i pazim na akcije u restoranima. Nikada ne plaćam punu cijenu za bilo šta, radije ću bez toga – izjavila je Karen.

„Uvijek kupujem samo ono što mi je apsolutno potrebno, a ne ono što želim – otkrila je.

Taj način života prisutan je kod nje oduvijek, navikla je na takve prakse.

„Moja baka je imala 17 djece te je živjela skromno, stalno je nešto štedila. Bila je vrlo siromašna te me naučila raznim načinima štednje, čak mogu i razmijeniti stvari – prisjetila se.

I kad je postala samostalna, Karen je odlučila i dalje da štedi te je to uvela u vlastiti način života. Sada živi sa suprugom Grantom u kući s tri spavaće sobe u Četemu u Virdžiniji. Griju samo jednu sobu – onu u kojoj borave.

Karen nažalost više ne može raditi zbog zdravstvenih problema, no sada je bolje pa je svoje načine štednje pretvorila u posao. Naime, postala je savjetnica, kako nešto uštediti i regulisati sopstveni kućni budžet.

„Najviše što sam ikad potrošila u jednoj transakciji je 72 eura i to za kancelarijski sto za supruga – prisjetila se.

Odjeću kupuje iz radnji s doniranom robom, a najskuplji komad koji ima košta oko 2 i po eura.

Kako bi pronašla nešto super povoljno, provodiće sate pretražujući internet u potrazi za povoljnim cijenama i redovno posjećuje rasprodaje.

„Ne znam zašto bi iko platio stotine za dizajnersku torbicu kada je možete kupiti za oko 2 eura na rasprodaji – pita se.
Smatra da svatko može pronaći vremena za traženje povoljnih ponuda i kupona.

„Pamtim koliko sve obično košta tako da nikada ne trošim previše. A ako je nešto posebno jeftino, onda toga kupim i više. Kada je došla pandemija, nisam morala panično kupovati osnovne potrepštine po visokoj cijeni jer sam imala zalihu papirnatih peškira za osam mjeseci i toaletnog papira za dvije godine – ispričala je.

Tako uvijek možete kupovati ono što se ne može pokvariti, sugeriše štedljiva žena. Otkriva i da je jednom imala godišnju zalihu hrane za njihovih pet mačaka gotovo besplatno jer je imala puno kupona.

„Isto radim s proizvodima za čišćenje i onda ih prodajem ljudima kojima su potrebni, jeftinije nego što bi ih našli u prodavnicama, ali dovoljno da zaradim. Ali i ja poklanjam stvari jer volim pomagati drugima u nevolji – priča.

Karen takođe bez problema jede hranu kojoj je prošao rok trajanja, kako bi smanjila troškove.

„Nekada sam dobijala stvari koje su radnje izbacivale, ali nažalost to je sada ilegalno – kaže.

Iako sama živi po tim pravilima, ne nameće ih suprugu i sinu. Oni, naime, jedu hranu kojoj nije prošao rok trajanja.

„Najstarija hrana koju sam jela imala je rok trajanja do prije dvije godine. Imala je isti ukus, ništa mi se nije desilo – prisjetila se.

Ipak, najveću je uštedu u jednom potezu napravila 2014. godine, kad je morala ići na vađenje zuba. U očajničkoj želji da izbjegne velike zubarske račune isprobala je lijekove poput ulja karanfila. Ali kada nije uspjelo, nakon dvije sedmice nesnosnog bola, otišla je zubaru samo da bi joj rekli da ima apsces i da joj treba liječenje kanala korijena koje košta gotovo 1700 eura ili vađenje koje košta oko 170 eura.

Umjesto da odabere samo najjeftiniju opciju, otišla je korak dalje i guglala – kako izvaditi vlastiti zub. Na kraju je zatražila suprugovu pomoć i uz pomoć tutorijala na Jutjubu i alata kupljenih na rasprodaji, toliko starih da su morali skinuti rđu, uradila je to kod kuće. To ih je koštalo oko 9 eura.

Mučna scena je snimljena za film Extreme Cheapskates za TLC.

„Bilo je bolno, no bol traje samo kratko vrijeme, ušteda je dugotrajna – komentarisala je nakon vađenja.

I nije samo stomatološka oprema ono što je kupila na rasprodajama, već pati i od apneje u snu i umjesto da izdvoji skoro 2300 eura za novi CPAP uređaj koji će joj pomoći pri disanju, uzela je jedan na rasprodaji za samo 13 eura.
Takođe je natjerala supruga da zamrzne njene mladeže, uz pomoć domaćeg suhog leda iz aparata za gašenje požara. Osim toga, koristi prirodne lijekove poput kiselih krastavaca za liječenje ugriza ili uboda – zatim ih pažljivo vraća u staklenu posudu za ponovnu upotrebu.

„Kad smo odrastali, moji roditelji nisu mogli da sebi priušte kremu za sunčanje pa imam problematične madeže, no moj ih muž uklanja – štedi novac i efektno je, iako sam sigurna da zdravstveni radnici to ne bi odobrili – naglasila je.

Karen takođe koristi sistem razmjena kako bi dobila stvari besplatno. Naime, njen stari komšija bio je mehaničar, pa je servisirao njihove automobile, dok mu je njen muž električar pomogao oko žica. Smatra da uvijek treba vidjeti može li neko nešto ponuditi kako bi se ljudi dogovorili oko stvari, s prijateljima ili na lokalnim Fejsbuk grupama.

„Društveni mediji pomažu da saznate šta se događa na lokalnom nivou. Volimo da jedemo napolju, ali ne želimo platiti. Stoga idemo na otvaranje restorana u kojima dijele besplatnu hranu. Znam da će ljudi misliti da sam luda, ali volim štediti novac i ne štetim nikome drugome pa ne vidim problem u tome – zaključila je, piše The Sun.

Upozorenje!
Ne pokušavajte sprovoditi medicinske zahvate na sebi kod kuće.
Naime, vađenje zuba kod kuće može dovesti do prekomjernog krvarenja koje nećete moći kontrolisati. Profesionalac bi mogao zaustaviti protok krvi na siguran i sanitarni način.

Postoji razlog zašto su bolnice tako čiste: uz medicinske postupke dolazi i rizik od infekcije. Obavljanje hirurškog zahvata na sebi ili samoinduciranje kod kuće moglo bi vas dovesti u opasnost od infekcija krvi ili kože koje su potencijalno smrtonosne.

Bez obzira koliko dobri mislite da su skalpeli, igle ili kliješta koje ste naručili onlajn, neće biti ni blizu tako dobri kao oni koje koriste profesionalci. Štaviše, nećete moći hemijski da ih sterilizujete na način na koji to rade medicinski stručnjaci, što povećava rizik od infekcije. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending