Pratite nas

Sudbine

Čast joj je da je poznata kao škrtica: OVA ŽENA JE TOLIKA CICIJA DA JE NAGOVORILA MUŽA DA JOJ IŠČUPA ZUB, JER JOJ JE ZUBAR PRESKUP (Video)

Published

on

Karen Hern nikad nije potrošila više od 72 eura u jednoj transakciji, stoga je ponuda zubara za nju bila astronomska. Odlučila je potražiti pomoć među savjetima na internetu te je na kraju dala suprugu da joj iščupa zub.

„Ježim se od ideje trošenja novca. Suprug mi kaže da ponekad odem predaleko, a moj sin Kameron, koji ima 30, kaže da sam opsjednuta, ali i on je štedljiv – komentarisala je 59-godišnja Karen.

Čast joj je da je poznata kao škrtica, iskrena je.

„Ne bih se razbacivala novcem ni da imam milione. Ako mogu dobiti nešto besplatno, onda i hoću. Štedim kupone, mijenjam se sa komšijama i pazim na akcije u restoranima. Nikada ne plaćam punu cijenu za bilo šta, radije ću bez toga – izjavila je Karen.

„Uvijek kupujem samo ono što mi je apsolutno potrebno, a ne ono što želim – otkrila je.

Taj način života prisutan je kod nje oduvijek, navikla je na takve prakse.

„Moja baka je imala 17 djece te je živjela skromno, stalno je nešto štedila. Bila je vrlo siromašna te me naučila raznim načinima štednje, čak mogu i razmijeniti stvari – prisjetila se.

I kad je postala samostalna, Karen je odlučila i dalje da štedi te je to uvela u vlastiti način života. Sada živi sa suprugom Grantom u kući s tri spavaće sobe u Četemu u Virdžiniji. Griju samo jednu sobu – onu u kojoj borave.

Karen nažalost više ne može raditi zbog zdravstvenih problema, no sada je bolje pa je svoje načine štednje pretvorila u posao. Naime, postala je savjetnica, kako nešto uštediti i regulisati sopstveni kućni budžet.

„Najviše što sam ikad potrošila u jednoj transakciji je 72 eura i to za kancelarijski sto za supruga – prisjetila se.

Odjeću kupuje iz radnji s doniranom robom, a najskuplji komad koji ima košta oko 2 i po eura.

Kako bi pronašla nešto super povoljno, provodiće sate pretražujući internet u potrazi za povoljnim cijenama i redovno posjećuje rasprodaje.

„Ne znam zašto bi iko platio stotine za dizajnersku torbicu kada je možete kupiti za oko 2 eura na rasprodaji – pita se.
Smatra da svatko može pronaći vremena za traženje povoljnih ponuda i kupona.

„Pamtim koliko sve obično košta tako da nikada ne trošim previše. A ako je nešto posebno jeftino, onda toga kupim i više. Kada je došla pandemija, nisam morala panično kupovati osnovne potrepštine po visokoj cijeni jer sam imala zalihu papirnatih peškira za osam mjeseci i toaletnog papira za dvije godine – ispričala je.

Tako uvijek možete kupovati ono što se ne može pokvariti, sugeriše štedljiva žena. Otkriva i da je jednom imala godišnju zalihu hrane za njihovih pet mačaka gotovo besplatno jer je imala puno kupona.

„Isto radim s proizvodima za čišćenje i onda ih prodajem ljudima kojima su potrebni, jeftinije nego što bi ih našli u prodavnicama, ali dovoljno da zaradim. Ali i ja poklanjam stvari jer volim pomagati drugima u nevolji – priča.

Karen takođe bez problema jede hranu kojoj je prošao rok trajanja, kako bi smanjila troškove.

„Nekada sam dobijala stvari koje su radnje izbacivale, ali nažalost to je sada ilegalno – kaže.

Iako sama živi po tim pravilima, ne nameće ih suprugu i sinu. Oni, naime, jedu hranu kojoj nije prošao rok trajanja.

„Najstarija hrana koju sam jela imala je rok trajanja do prije dvije godine. Imala je isti ukus, ništa mi se nije desilo – prisjetila se.

Ipak, najveću je uštedu u jednom potezu napravila 2014. godine, kad je morala ići na vađenje zuba. U očajničkoj želji da izbjegne velike zubarske račune isprobala je lijekove poput ulja karanfila. Ali kada nije uspjelo, nakon dvije sedmice nesnosnog bola, otišla je zubaru samo da bi joj rekli da ima apsces i da joj treba liječenje kanala korijena koje košta gotovo 1700 eura ili vađenje koje košta oko 170 eura.

Umjesto da odabere samo najjeftiniju opciju, otišla je korak dalje i guglala – kako izvaditi vlastiti zub. Na kraju je zatražila suprugovu pomoć i uz pomoć tutorijala na Jutjubu i alata kupljenih na rasprodaji, toliko starih da su morali skinuti rđu, uradila je to kod kuće. To ih je koštalo oko 9 eura.

Mučna scena je snimljena za film Extreme Cheapskates za TLC.

„Bilo je bolno, no bol traje samo kratko vrijeme, ušteda je dugotrajna – komentarisala je nakon vađenja.

I nije samo stomatološka oprema ono što je kupila na rasprodajama, već pati i od apneje u snu i umjesto da izdvoji skoro 2300 eura za novi CPAP uređaj koji će joj pomoći pri disanju, uzela je jedan na rasprodaji za samo 13 eura.
Takođe je natjerala supruga da zamrzne njene mladeže, uz pomoć domaćeg suhog leda iz aparata za gašenje požara. Osim toga, koristi prirodne lijekove poput kiselih krastavaca za liječenje ugriza ili uboda – zatim ih pažljivo vraća u staklenu posudu za ponovnu upotrebu.

„Kad smo odrastali, moji roditelji nisu mogli da sebi priušte kremu za sunčanje pa imam problematične madeže, no moj ih muž uklanja – štedi novac i efektno je, iako sam sigurna da zdravstveni radnici to ne bi odobrili – naglasila je.

Karen takođe koristi sistem razmjena kako bi dobila stvari besplatno. Naime, njen stari komšija bio je mehaničar, pa je servisirao njihove automobile, dok mu je njen muž električar pomogao oko žica. Smatra da uvijek treba vidjeti može li neko nešto ponuditi kako bi se ljudi dogovorili oko stvari, s prijateljima ili na lokalnim Fejsbuk grupama.

„Društveni mediji pomažu da saznate šta se događa na lokalnom nivou. Volimo da jedemo napolju, ali ne želimo platiti. Stoga idemo na otvaranje restorana u kojima dijele besplatnu hranu. Znam da će ljudi misliti da sam luda, ali volim štediti novac i ne štetim nikome drugome pa ne vidim problem u tome – zaključila je, piše The Sun.

Upozorenje!
Ne pokušavajte sprovoditi medicinske zahvate na sebi kod kuće.
Naime, vađenje zuba kod kuće može dovesti do prekomjernog krvarenja koje nećete moći kontrolisati. Profesionalac bi mogao zaustaviti protok krvi na siguran i sanitarni način.

Postoji razlog zašto su bolnice tako čiste: uz medicinske postupke dolazi i rizik od infekcije. Obavljanje hirurškog zahvata na sebi ili samoinduciranje kod kuće moglo bi vas dovesti u opasnost od infekcija krvi ili kože koje su potencijalno smrtonosne.

Bez obzira koliko dobri mislite da su skalpeli, igle ili kliješta koje ste naručili onlajn, neće biti ni blizu tako dobri kao oni koje koriste profesionalci. Štaviše, nećete moći hemijski da ih sterilizujete na način na koji to rade medicinski stručnjaci, što povećava rizik od infekcije. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending