Godine 1970. u muzičko jato legendarnog Budimira Buce Jovanovića doletjela je i Azemina Grbić, i to baš u godini kad je sa Šabanom i “Utjehom” napravio najveći bum u narodnjačkoj diskografiji.

“Rano sam se udala i poslije propalog braka došla sam u Vrnjačku Banju. Počela sam da pjevam u tamošnjim kafanama i hotelima, skidala sve što je tada bilo popularno. Pjevala sam i muške pjesme, i to one najteže, Safetove – priča diva narodne muzike Azemina Grbić.

U Vrnjačkoj Banji sam upoznala Mihajla Milovanovića Cigu i ostale vrhunske muzičare. Jednom prilikom je i Buca Jovanović došao u Vrnjačku Banju. Sjeo je za sto i zatražio da mu otjpevam “Na đerđefu vezak veze Fata” i “Što si draga zabrinuta”. Pružio mi je ruku i pozvao u Beograd. Deveti dan po dolasku u Beograd ušla sam u čuveni “Studio 5” i snimila moju prvu ploču sa vodećom pjesmom “Ne kaži mi zbogom ni danas ni sutra”.

Diskografija je dobila nešto novo – markantan glas od snage i emocije. I Buca Jovanović je dobio veliko pojačanje – poslije Gvozdena, Kvake, Šabana, dobio je još jedan dragulj, i to pravo iz kafane.

“Voljela sam i Bucine pjesme i Bucin sentiment. Bože, kako je to bio ranjiv i osjećajan čovjek, neobičan u svemu. Buca je birao društvo i u studiju i u kafani i na pecanju. Kažu da je volio da peca sa pjevačima čiji glas nije mogao da poplaši ribu.

Već na drugoj ploči sa Bucom Jovanovićem iz 1971. godine snima malo modernije pjesme “Tužna priča” i “Lažni osmjeh”.

Sredinom 80-ih Azemina je presnimila još dvije Bucine pjesme (“Sanjala sam noćas oči tvoje” i “Žao mi je”) uz ansamble Mirka Kodića i Novice Negovanovića. (Naj portal)