Pratite nas

Sudbine

BRUKA I SRAMOTA: Profesorica klavira Vesna Milić nema novca da plati račun za struju!

Published

on

Iako je svoju ljubav prema muzici nesebično poklanjala djeci, profesorica muzičkog iz Beograda, Vesna Milić (43) sada živi kao socijalni slučaj i nema dovoljno novca ni da plati račun za struju. Nažalost, ona nije Dara Bubamara. Jelena Karleuša i ostala estradna svita, koja uzima hiljade eura za jedan nastu.

Ljubav prema klaviru je stekla od svojih roditelja koji su se takođe bavili muzikom. Sa svojim učenicima je učestvovala i osvojila je brojne nagrade na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Sada ona ne može da živi život dostojan čovjeka i da nema njenih kolega koji joj svremena na vrijeme pomognu da nekada odsvira omiljenu kompoziciju na klaviru na nekoj priredbi i zaradi novac, ne zna od čega bi živjela.Ovih dana pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za nju. Bruka i sramota!

Svoju životnu ispovijest, Vesna Milić je ispričala za portal Espreso.

“U međuvremenu još uvijek nisam našla “normalan” i stalan posao i sada sam nažalost u težoj situaciji. Nemam stalna mjesečna primanja i to mi predstavlja veliki finansijski problem. Razgovarala sam i sa predstavnicima opštine Lapovo koji su mi obećali pomoć, prije svega u zaposlenju i da će se potruditi, ali za sada ništa od toga”, započinje priču Vesna.
Kako kaže, prijatelji je novčano pomažu koliko mogu, ali je to nedovoljno za jedan samostalan i ozbiljan život. Najusamljenija je zbog toga što ne može da radi posao koji voli, sviranje i pjevanje su njen život.

“Ja mnogo volim da sviram, ali još više volim da pjevam. Kolege mi povremeno pomognu i pozovu me da pjevam ponegdje za dvije do tri hiljade dinara. Taj zarađen novac mi je samo dovoljan da kupim pojedine namirnice i da smanjim troškove računa koliko je to moguće, ali to je nedovoljno za jedan normalan život. Računi rastu iz dana u dan, a ja ne znam šta me čeka u budućnosti”, priča potresnim glasnom Vesna Milić.

Međutim, tu nije kraj životnim nedaćama ove izuzetne profesorice klavira. Zbog neredovnih plaćanja računa na vrata su joj kucali i sudski izvršitelji.

“Bojim se sudskih izvršitelja, dobila sam upozorenja. To mi je “hvala” za osvojene 22 nagrade sa svojim učenicima. Osvojala sam sa njima na brojnim domaćim i međunarodnim klavirskim takmičenjima, a sada se borim za goli opstanak. Zar smo mi kvalitetni muzički i pedagoški stručnjaci to zaslužili? Najviše me brine račun za struju koji iznosi više od 50 hiljada dinara i samo Boga molim da mi ne isključe struju.”, kaže Vesna.

Kako dodaje, nije ona jedina u problemu, većina njenih kolega iz klavirske profesije se nalazi u više nego nezavidnoj poziciji, ali ipak nada se da će moći nekada da ponovo nađe posao u struci i prenese svoje znanje budućim pokolenjima.
“I da se desi “čudo” da nađem posao u mojoj struci, ja bih bila prezadovoljna, jer mi je glavna želja da svoje enormno muzičko znanje prenesem novim pokoljenjima, kao i svojoj djeci. Nekada imam samo za hljeba i običnu kokošiju supicu iz kesice. Nadam se da će biti pravde za mene.”, završava Vesna.

Profesorica Vesna Milić osvojila je mnoštvo nagrada sa svojim đacima i na svaku pojedinačnu je posebno ponosna.
“Na takmičenju “Zemun international competition” učenica Vera Dosić je osvojila drugu nagradu, učenica Dunja Elez je na brojnim takmičenjima osvajala drugu nagradu, na “Memorijalu Kosta Manojlović” učenica Hana Golubović je osvojila prvu nagradu. Na “Piko piano talentu” Vera Dosić je osvojila drugu nagradu, kao i ostala brojna takmičenja i nagrade…”, ispričala nam je tada Vesna.

Što se tiče dece koja gaje simpatije prema klaviru i muzici uopšte i koje roditelji planiraju da školuju i usmeravaju u tom pravcu umetnosti, Vesna ima nekoliko korisnih saveta za njih:

“Neka prvo pokušaju da upišu muzičku školu i ukoliko profesori na prijemnom procene da oni imaju sluha, biće upisani. Nakon toga, neka se opredijele za određeni instrument, da li je to klavir ili violina… ali je najbitnije da se odluče na kom će instrumentu učiti muziku, da se tome maksimalno posvete i vrlo brzo će zavoljeti umetnost”, rekla je ona. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending