Svima je poznata Branka Šćepanović, pjevačica koja čitavog života njeguje crnogorski narodni melos. Crnogorski melos je njena lična karta. U svom stvaralačkom opusu ima preko 200 pjesama, snimljenih na nosače zvuke ili za arhive beogradskog, sarajevskog i podgoričkog radija.

Ponosna je Branka na pola vijeka umjetničke karijere i na ime stečeno u bivšoj Jugoslaviji, još je ponosnija na svetinju braka koju čuva više od 50 godina.

“Ja sam ponosna Crnogorka, a bogami i ponosna Beograđanka. Najviše na svijetu volim moju Crnu Goru, u njoj sam rođena, njoj sam pjesme posvetila. S druge strane, živim u Beogradu 55 godina, u kojem sam stekla umjetničko ime. S treće starne, ja sam kosmopolita, volim sve narode. Da se ja pitam, živjeli bi opet zajedno – kaže Branka.

U 21. vijeku skoro svaka Crnogorka voli da se okiti epitetom “kršna”. Branki Šćepanović prijaju neki drugi epiteti.

“Kad me ljudi prvi put sretnu i vide, obično uslijedi konstatacija – ni manje žene, ni višeg i prodornijeg glasa. Štikle su za binu, a mojih metar i šezdeset, moja čednost i čestitost su za moje bližnje.” – uz osmjeh priča Branka.

Ponosna je Branka na svaku snimljenu pjesmu, a u pravoj bisernici njenih pjesama posebno se izdvaja antologijska izvedba radicionalne narodne pjesme “Gledala sam s Koma plava” koju je snimila prije pedesetak godina. I danas je teško zamisliti neko crnogorsko veselje bez “Koma plava”. To je izvorna crnogorska pjesma koja i u današnje vrijeme nimalo nije izgubila na popularnosti. (Naj portal)