Pratite nas

Sudbine

Brane iz Stanara poludio: PRETUKAO SUPRUGU, PUNCA, SVASTIKU, A PONAJVIŠE PUNICU

Published

on

Branislav Bjeličić, 42- godišnji tehničar elektroenergetike i odbornik Ujedinjene Srpske u Stanarima, dospio je u sve regionalne medije. On je uhapšen nakon što ga je punica optužila da je pretukao svoju suprugu, a njenu kćerku, zatim svastiku, punca i punicu. Nakon izjave u policiji je pušten, ali tu neće biti kraj ove porodične drame.

On je optužen za porodično nasilje, te je uhapšen, ali kako izgleda da će biti još hapšenja. Branislavova verzija priče, ako se dokaže tačnom, mogla bi i njegovog punca i punicu odvesti iza rešetaka. Treba sačekati istragu.

Mira Marković ispričala je za Srpskainfo kakav su horor preživjeli prošli petak, kao i to da i danas žive u strahu od nasilnika i da se boje da bi ih opet mogao napasti.

Markovićeva je ispričala da su ona i Branislav bili u braku oko šest mjeseci i da imaju desetomjesečnu bebu koja živi sa njom.

“Mi smo pokrenuli postupak da se razvedemo i dogovorili smo se da dijete bude kod mene, a da ga on viđa na dva sata. On je u petak došao po bebu i tada je došlo do svađe između nas dvoje. Ranije mi je uplatio 200 maraka za izdržavanje djeteta i ja sam mu u petak rekla da mi je to malo i da mi treba više novca kako bi izdržavala dijete, jer treba kupiti puno stvari i hrane, a ja sam nezaposlena”, ispričala je Markovićeva.

Kaže da joj je tada rekao da joj neće dati više para, a da mu je ona skrenula pažnju da on ima i dijete iz prvog braka kojem daje puno više para.

“Samo sam mu rekla da djetetu iz prvog braka, a koje studira u Novom Sadu, daje puno više para i da za bebu ne može biti dovoljno 200 maraka. On je tada počeo da galami na mene i prijeti i tada smo se posvađali”, istakla je Markovićeva.

Ona je dodala da je tada nastao horor i da nije mogla očekivati da će ih Bjeličić brutalno pretući.

“Nakon što smo se posvađali, ja sam ušla u vozilo i krenula da otkopčavam pojas kako bi uzela dijete iz njegovog vozila. On je tada krenuo preko bebe da me udara šakom u glavu. Više puta me tako udario u glavu. To je sve vidjela i čula moja mama koja je krenula prema nama i kada se približila on ju je udario šakom u glavu i odmah je oborio na zemlju. Majka je pala na put i odmah izgubila svijest, a krv joj je išla iz glave”, pojasnila je Markovićeva.

Kaže da je to sve čula i sestra, koja je u dvorištu kuće kačila veš od bebe da se suši, i krenula je prema vozilu da im pomogne.

“Čim je sestra prišla on je i nju i udario šakom u glavu i oborio na zemlju. Tada dolazi moj tata i on je i njega udario šakom u glavu i oborio na zemlju. Potom je krenuo da udara i mene rukama i nogama i ja sam takođe završila na zemlji. Svi smo ležali u krvi i kada god bi neko pokušao da ustane sa zemlje, Bjeličić bi ga opet udarao i obarao na zemlju”, rekla je Markovićeva za Srpskainfo.

“Tukao me dok je naša beba bila u autu i plakala. To je bio užas”, istakla je Mira.

Dodaje da je u bolnici vidjela i Bjeličića koji je stavio langetu na ruku, jer se vjerovatno povrijedio dok ih je tukao.

Bjeličić tvrdi suprotno. On kaže da su Mirini napali njega, a da se on branio. Navodno su se naguravali dva puta padali, pa je tako došlo do povreda, a ne od njegovih udaraca, a ako je nekoga.

“Jas am otišao po dijete, što smo se i dogovorili. Međutim, dolje me je ta porodica dočekala, napala, njih svih četvoro, poderali su mi majicu, izgrebali me po leđima, po prsima, po licu, oborili me dva puta na lokalni put. Ja sam se branio od njih, otrgao, sjeo u auto iz kojeg je neko dijete već izvadio, te otišao direktno u Policijsku stanicu i prijavio to – rekao je Bjeličić svoju verziju priče za Nezavisne novine.
Dalje tvrdi, da je porodica njegove supruge njega okrivila da je on tu došao s namjerom da ih prebije.

“Prijavili su me da sam im prijetio oružjem. Policija je pretresla moju kuću. Prijavili su me da pijem i da se drogiram. Policija je uradila alkotest i droga test. Nisam nikad pio niti se drogirao. A oni su me optužili za to, satanizuju me – rekao je Bjeličić.
Dodao je da je sa suprugom bio u procesu razvoda.

“Moja supruga je prethodno počinila nasilje u mojoj porodici, mog oca i moju majku je zlostavljala – rekao je Bjeličić.
Dodao je da za to ima dokaze. Bjeličić je rekao i da je razveden sa suprugom iz prvog braka, s kojom ima i dijete, koje studira u Novom Sadu, a on mu redovno plaća te studije.

“Moja supruga od koje se sada razvodim to neće da podnese, ona smatra da ja to ne trebam davati. Hoće da me odvoji od tog djeteta, a ja to ne želim – tvrdi Bjeličić, koji kaže da ga je policija pustila istog dana naveče. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending