Za posebnost mineralnih izvora u blizini Srebrenice zna se stoljećima. Voda s vrela Crni Guber 1956. godine proglašena je lijekom. Srebrenica ima sve uvjete za otvaranje bolnice u kojoj bi se liječilo čudesnom vodom.

„Guber je Srebrenici dar od Boga” kaže za DW. Com Mirsad Bakalović, Srebreničanin koji danas živi u Austriji ali bez Srebrenice ne može – i često dolazi u svoje rodno mjesto.

Odrastao je pored „Crvene rijeke“ – kako mještani zovu rječicu koja se iz brda sliva prema gradu, kupeći usput tokove Očne vode, Crnog Gubera, Ljepotice, Sinus vode, Malog gubera, Kožne vode i nekoliko drugih od 48 različitih izvora ljekovite mineralne vode.

„Kao djeca pregrađivali smo Crvenu rijeku i pravili bukove u kojima smo se kupali. Nikad nijedno dijete nije imalo ni bradavice a kamoli neke kožne bolesti” kaže Mirsad i nastavlja:

„U ovoj vodi zbog velike koncentracije željeza i drugih minerala nema živih organizama. Jednom zgodom me je ujela zmija otrovnica. I dok su me odvezli u bolnicu, moji drugovi su zmiju ubacili u pregrađeni potok. Zmija je pokušavala izaći na obalu ali oni joj to štapovima nisu dozvoljavali. Za petnaestak minuta je uginula u toj vodi”.

Mirsad je prije rata radio u Banji Guber i zna dosta ljekovitih svojstava ovih voda a sjeća se mnogih prijeratnih pacijenata. „Stariji Srebreničani se sjećaju nekog Vidoja iz jednog gradića u Srbiji, koji je godinama bio redovan gost u Banji. Bolovao je od teškog oblika multiple skleroze koja je i danas neizlječiva bolest. Dovozili su ga gotovo nepokretnog da bi se on već nakon mjesec dana terapija guber vodom sam kretao. Ostajao bi tri do šest mjeseci i vidno preporođen odlazio kući“, kaže Mirsad.

Za posebnost mineralnih izvora u blizini Srebrenice zna se stoljećima, ali zanimljivo je da su ih sami Srebreničani dugo vremena smatrali štetnima. O tome je u svom putopisu čuveni turski putopisac Evlija Čelebija još u 17. stoljeću zapisao: “Sredinom ove varoši teče mala voda koja se ulijeva u Drinu. Ona je bijela, a zove se ‘sreb(rna) voda’. Ali to je neka prokleta voda. Izvire iz rudnika srebra. Stanovnici ove varoši, pijući tu vodu, većinom dobiju na vratu gušu.“

Da srebrenički izvori imaju ljekovita svojstva početkom 19. stoljeća je na to prvi ukazao doktor Hans Duler, dok prvu znanstvenu analizu vode radi bečki kemičar prof. dr Ernest Ludwig. On je od 1886. do 1888. godine napravio analizu većine od oko stotinu mineralnih izvora koje ima Bosna i Hercegovina. Analizirao je i pet od 48 mineralnih izvora, koliko ih ima u okolici Srebrenice i proglasio ih „biserom svih izvora na Zemlji“, te predložio njihovu eksploataciju koja je i počela 1889. Do 1901. godine bečka firma „H. Matoni” je napunila i u svijet izvezla 2.818.199 boca Guber vode.

Po hemijskim osobinama Guber vodi slični su izvori Levico u Italiji, Val Sinestra u Švicarskoj i La Bourboule u Francuskoj. U usporedbi s njima, Guber voda ima potpuniju zastupljenost minerala i manje arsena od drugih te se koristi u svom prirodnom sastavu bez ikakvih razrjeđenja. Guber voda s vrela Crni Guber 1956. godine proglašena je lijekom u korekciji hipokromne anemije i od tada se prodavala u apotekama flaširana u plastične bočice od 400 mililitara.

Od prestanka rata do danas ljekovita voda teče u kanalizaciju…

„U razdoblju od 1876. do 1992.godine u Banji je zabilježeno 70-80.000 noćenja godišnje s prihodom od oko tri milijuna dolara. Banja je zapošljavala 110 radnika stalno, a u sezoni od travnja do listopada i do 140 od kojih je 40 bilo medicinskih radnika”, kazao je za DW.com dugogodišnji tajnik Banje Guber, Slobodan-Boban Vasić. Od prestanka rata do danas Guber voda teče u kanalizaciju. Privatizacija Banje Guber je trebala biti ključ oporavka Srebrenice, ali kao i za sve drugo u BiH politika je bila nepremostiva prepreka.

Da bi skrenuli pažnju javnosti na ljekovitost ovih voda i pomogli ljudima čija oboljenja se njima mogu liječiti doktori iz Srebrenice primarijus dr. Radomir Pavlović i mr.sc. dr. Almir Pašagić pokreću 2012. godine projekt promocije Guber vode i liječenja tom vodom. U tim se uključuje i medicinski tehničar Suljo Čakanović.

Primarijus Pavlović se prisjeća početaka:„Radili smo to u dva navrata, od 2012. do 2015. Godine, pa onda od 2017. do 2018. Projekt je bio uspješan zahvaljujući osobnom entuzijazmu svih članova tima a podržan je bio i s nužnim sredstvima iz budžeta općine Srebrenica. Radili smo subotom u prostorijama Doma zdravlja Srebrenica, naizmjenično kolega Pašagić i ja. Pacijenta je najviše bilo iz okolnih gradova ali i iz Sarajeva, Tuzle, Bijeljine, iz Bajine bašte i Užica u Srbiji itd.”, kaže dr Pavlović.

Almir Pašagić je rođen i odrastao kraj Crvene rijeke u Srebrenici, a njegov magistarski rad je sažet u knjizi pod naslovom „Bosanski biser među mineralnim izvorima svijeta – Guber, ljekovita voda iz Srebrenice“.

„Najviše pacijenata nam je”, kaže on, “dolazilo s anemijom ali i s padom imuniteta, iscrpljenih nakon operativnih zahvata ili kroničnih bolesti. Bilo je dosta pacijenata s kožnim oboljenjima (psorijaza, ekcem i sl), zatim onih sa sinusnim oboljenjima kao i očnim bolestima. Voda Crnog Gubera se koristi isključivo po receptu i pod kontrolom liječnika, jer nekontrolirana upotreba ljekovitih voda može imati kontraefekte. U terapijama smo kombinirali samo pijenje vode i šetnje stazom kroz šumu prema izvorištu Crnog Gubera na kojoj je i ozonska zona s visokom koncentracijom kisika. Za terapije kupki i vodenu masažu nismo imali uvjete. Dodatno smo savjetovali pacijente da konzumiraju domaće borovnice koje se beru oko izvorišta Guber vode, a koje dokazano poboljšavaju krvnu sliku.Terapije smo davali na osnovu parametara krvne slike i željeza u krvi. Rezultati i efekti bili su veoma dobri u pogledu poboljšanja krvne slike i poboljšanja općeg stanja pacijenta”, kazao je dr Pašagić.

On u oživljavanju Banje Guber vidi razvojnu šansu Srebrenice. „Danas u svijetu skoro dvije milijarde ljudi ima smanjene rezerve željeza u krvi, milijuni ljudi imaju anemiju i Guber voda bi im značila mnogo, a nekima doslovce i život jer ima ljekovita svojstva bolja od lijekova koji se koriste za liječenje anemije i nekih drugih oboljenja. Dolazak i boravak u Srebrenici velikog broja pacijenata i turista bi opet oživio ovo mjesto i omogućio sve ono što se naziva održivi povratak, reintegracija i prosperitet grada”, zaključuje na kraju dr Pašagić . (Naj portal)