Pratite nas

Sudbine

Bosanske gore list: KAKO SE OSJEĆA BRANKO RIHTMAN KOJI JE PRIMIO VAKCINU PROTIV KORONE?

Published

on

U ispitivanju rane faze razvijanja vakcine protiv novog soja koronavirusa koja je razvijena na Univerzitetu Oksford među 1.077 učesnika dobrovoljac je bio i Bosanac Branko Rihtman, naučnik i mikrobiolog Univerziteta Warwick.

“Prvo sam se javio preko onlajn formulara na kom su tražili dobrovoljce za drugu fazu ispitivanja vakcine, i nakon nekoliko dana pozvali su me iz bolnice u kojoj se obavlja istraživanje. Tu su mi postavili nekoliko pitanja: koliko imam godina, zdravstveno stanje, čime se bavim, koliko često dolazim u kontakt s ljudima… te su me nakon nekoliko dana opet pozvali i rekli mi da su me prihvatili, ali da moram da dođem u bolnicu kako bi provjerili da li imam antitijela na kovid. Dakle, zanimalo ih je da li sam već bio izložen virusu (oni koji jesu, ne mogu da prime vakcinu, op.pr.), zatim su mi uzeli krv, uradili test, dobili negativne rezultate i pozvali me da primim vakcinu“, kaže Rihtman.

Objasnio je da je ta vakcina zapravo kao i svaka druga.

“Vakcinu su mi dali u rame lijeve ruke, zadržali me kako bi vidjeli da li ću dobiti neke nuspojave. Sve je bilo normalno. Nakon primljene vakcine svake nedjelje uzimam sam sebi bris i šaljem na provjeru. Radi se o poznatom PCR testu koji provjerava da li sam zaražen“ – objašnjava Radiosarajevo.ba Rihtman.

Kako kaže, nakon 30 dana, tri, šest i 12 mjeseci uzeće mu se ponovo krv i provjeriti antitijela.
Sam se odlučio na ovaj potez zato što je vakcina zaista potrebna. Mišljenja je da nećemo moći da se vratimo u normalno stanje bez vakcine.

“Vakcina je neophodna. Kao što vidite, ovaj virus neće sam od sebe otići, jer se stalno vraća, a ljudi ne mogu stalno da budu zatvoreni. Tako da – bez vakcine nema povratka u normalan život”, zaključuje Rihtman.

Ova specifična vakcina, prema dosadašnjim rezultatima, biće dostupna na jesen.

“Svima je cilj da se to uradi što prije kako bi ljudi mogli da se vakcinišu i počnu da se vraćaju u normalan život prije sezonskog gripa na zimu. To će nam samo dodatno stvoriti opterećenje na zdravstveni sistem. Smatram da je svima u interesu da se to što prije i što sigurnije desi, a to je kraj septembra, početak oktobra“, otkriva ovaj stručnjak i dodaje kako želi da ljudi počnu da razmišljaju o onima pored sebe.

Na kraju razgovora Branko Rihtman, mikrobiolog Univerziteta Warwick, savjetuje svima da počnu da vjeruju naučnicima, a ne raznim bapskim pričama koje se šire po internetu.

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending