Sudbine
Bosanka Merima jedina žena molerka u Beogradu: GDJE PIŠE DA JE POSAO MOLERA ISKLJUČIVO “MUŠKI”?
Molerka Merima Pavlović (49), koju zovu Meri živi u Vrčinu, a radi u Beogradu i u okolini, ima dvije kćerke i mnoštvo hobija. Ništa ne bi bilo neobično da Merima nije počela da se bavi zanatom koji je do sada bio isključivo rezervisan za muškarce – krečenjem stanova i poslovnih prostora.
Sve je počelo devedesetijh godina, kada se Merima sa svojom porodicom iz Bosne doselila u Beograd i bila prinuđena da pronađe posao u tim teškim vremenima, da bi prehranila svoje dvije maloljetne kćerke.
Meri, kako je svi zovu, za sebe kaže da je samouka, nije pohađala školu za taj zanat i nije prolazila stučne obuke.
“Moja svekrva pokojna nažalost, rekla je “Kako ćeš ti, dijete, ipak si žensko?”. Ja sam sam joj samo rekla “Kevo, ja ću uspjeti” – priča Merima.
I bila je u pravu. Ona je uspjela i punih 27 godina je ozbiljna konkurencija svojim muškim kolegama. I zato se pitamo da li je podjela na muške i ženske poslove argumentovana ili samo stereotipno opravdana?
Merima Pavlović razbija sve predrasude o tome šta žena treba da bude. Ona ruši pravilo koje nalaže da je posao molera namijenjen isključivo muškarcima.
“Dešavalo mi se kad sam bila na skeli da je čuvar ušao i rekao “Šta si ti gore, da li si muško ili žensko?”
Onda sam ja njemu odgovorila “Po potrebi sam muško, po potrebi žensko.”
Žena koja radi na skeli svakako da privlači pažnju. Za Merimu ti izazovi nisu bili prepreka. Penjala se na skele visoke i po 13 metara.
“Najveći izazov mi je bio kad sam se prvi put penjala na skelu. Kako zakoračim nogom sve se ljulja. To mi je bio najveći strah da se ne prevrnem, ali i on je trajao nekih desetak minuta.
Merima je djetinjstvo provela u Bosni, a u Bosni je tradicija da žene kreče kuću običnim krečom dva puta godišnje.
“Kada je majka krečila kuću u običan kreč ja sam voljela sa njom da mackam po zidu. Mene je sve zanimalo. Da li ću da vozim kombajn, da okopavam zemlju, da orem sa ocem ili kosim, da čuvam ovce, sve su to poslovi koji su mene zanimali.
Ja imam dvije kćerke. Obje znaju i da gletuju i da kreče i da farbaju, iako studiraju i rade, svoj slobodan dan iskoriste sa mnom i tako zarade dodatni novac. I zato sam jako sretna što sam ih izvela na pravi put – kaže Merima na kraju. (Naj portal).
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON